Među ljepšim nadgrobnim natpisima u klaustru je onaj u zidu ispod heksafore 11, između pilona 12 i stupova koji nose kapitel 56. On svjedoči o grobu mladog francuskog plemića koji je svoje vječno prebivalište našao u franjevačkom dvorištu. Na kamenoj nadgrobnoj ploči ukrašenoj iznimno bogatim reljefnim okvirom piše: „HIC IACET NOBILIS GALLVS CAROLVS D(e) CHABRAI D(omi)NUS D(e) PONSAI PRIMVS CASTELLANVS DVCATVS VANDOMIE QUI BIZANTIO REDIENS RHAGVSII OBIIT ANNO ETATIS SVE XVII PRIDIE IDVS IANVARII MDLXXIIII.“ (Ovdje leži plemeniti Francuz Carlo od Chabraia, gospodar od Ponsaia, prvi kaštelan vojvodstva Vandomije, koji je vraćajući se iz Bizanta, preminuo u Dubrovniku u 17. godini svog života, 12. siječnja 1574.)
Vrijeme je to kad su Francuzi s Turcima, nakon trgovačkog ugovora 1536., održavali i dobre političke odnose, a Dubrovnik i Venecija bili su pri tome za Francuze bitni za održavanje veza s Istokom.
Kao što natpis ističe, mladi francuski plemić vraćajući se iz Bizanta umro je u Dubrovniku. Kako u tom trenutku nije bilo mogućnosti da se pokojnikovo tijelo prebaci u Francusku, plemić je pokopan u klaustru. Sličnu sudbinu doživjeli su i drugi. U prostoru pred ulaz u klaustar u zidu je natpis koji svjedoči da su tu pokopana dva hodočasnika Tirit. I u Dubrovačkoj katedrali pokopan je 1559. francuski poslanik u Turskoj De la Vigne, koji se na putu iz Carigrada prema Dubrovniku teško razbolio i iznad Trebinja umro.
U dubrovačkom samostanu je umro i pokopan jedan drugi Francuz, ali on je bio dubrovački franjevac. Riječ je o fra Bernardinu iz Toulona (1679 – 1742) koji je u svojoj dvadesetšestoj godini ploveći po Jadranu zaželio postati franjevac, pa je pristupio dubrovačkoj franjevačkoj zajednici. Obavljao je i službu gvardijana u više samostana. Boravio je jedno vrijeme i u Svetoj Zemlji gdje je kao svećenik pomagao u svetištima. Umro je u Dubrovniku u 63. godini života, 37. godini redovništva, i pokopan u samostanu.
Fra Stipe Nosić