Ako se u klaustru nalazi više prikaza mitoloških bića, i ako je u njemu figura boga Peruna, onda nije čudno da je tu i zmaj, jer se bog Perun, po mitološkoj priči, borio protiv zmaja. Na jednom od prvih kapitela, točnije na kapitelu 2, predočene su figure dva zmaja. Sa strane prema istoku dvonožni je zmaj s jakim repom. Na zapadnoj strani je sličan zmaj, ali on ima krila. Zmajevi zapravo predstavljaju zmiju, koja je tako česta u biblijskim tekstovima, a personificira zlo. U kršćanskoj ikonografiji najčešće se zmiju prikazuje kao onu koja je prevarila Evu pa zbog toga Jahve zmiji prijeti: ‘Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu’ (Post 3,15). To Božje obećanje se shvaća kao prvo Evanđelje koje se ostvarilo u rođenju Božjeg sina, uz suradnju Blažene Djevice Marije. U tom kontekstu Gospa je na slikama često kao ona koja nogama gazi zmiju. Ako se zmajeve na ovom kapitelu shvati u smislu zmije iz rajskog vrta, onda se i minijaturne likove muškarca i žene koji su na prvom kapitelu može gledati kao Adama i Evu u rajskom vrtu. Treći kapitel s kuglama tada predstavlja zabranjeno voće. Čitava kompozicija koju nude prva tri kapitela može se tako povezati sa slikom stvaranja svijeta koju nudi knjiga Postanka.
U dvostrukom dubrovačkom zmaju može se naslutiti i čudovište iz legende o špilji Šipun nedaleko Cavtata. Ta špilja zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode zbog važnog staništa špiljske faune. Za nju su vezene različite priče a među njima je i ona o svetom Ilaru. Jedna od verzija te legende govori o tome kako je zmaj živio u špilji i napadao ljude i stoku. Na molbu stanovnika Epidaura, sveti Ilar koji je živio kao monah u drugoj spilji, naredio je zmaju da izađe iz špilje, odvukao ga u selo Mlini i tu ga na lomači spalio. Prvi je o špilji Šipun na znanstveni način pisao Nikola Vitov Gučetić 1584. A legendu je opjevao Junije Palmotić (1606 – 1657) u pjesmi s naslovom ‘Čudo svetog Ilara’. Prijepis te pjesme u rukopisu iz 1802. čuva Arhiv Male braće (AMB 135). Pjesma počinje ovako: ‘Kod visokih bjelih mira / Epidaura stara grada / koga se ime svud prostira / A on u prahu leži sada.’
Ako klesar koji je izradio ovaj kapitel nije bio iz Konavala, zacijelo je bio fasciniran legendom o zmaju iz špilje Šipun koja se pričala u njegovo vrijeme, pa je jedan njezin dio ovjekovječio u dva različita zmaja na kapitelu klaustra. Skulpture zmajeva svakako spadaju među najuspješnija kiparska ostvarenja koja se nalaze na kapitelima. Možda razlog te izvrsnosti leži u tome što je to zasigurno jedna od prvih skulptura Miha Brajkova koje je radio u klaustru?
Jedan drugi Konavljanin u naše vrijeme, franjevac Ilar Lukšić, možda i ne zapažajući zmajeve u svom klaustru, obilazio je 1999. pećine oko Cavtata, kako bi vidio gdje je živio njegov imenjak sveti Ilar. On je tada zabilježio legendu o špilji Šipun, svetom Ilaru i zmaju (zmiji) Boazu. Njegov rad objavljen je u Zborniku Župe dubrovačke za 2000. godinu. Fra Ilar je opisao život povijesne osobe svetog Hara ili svetog Ilariona, o kojoj je prvi pisao sveti Jeronim. I prema tu zabilježenoj legendi, sveti Ilar je živio u ondašnjem Epidauru od 362. do 366. i spasio tamošnje stanovništvo od strašnog zmaja Boaza.
Pisac ovog teksta svjedoči da je fra Ilar Lukšić, nakon što je već bio umro, i zasigurno saznao sve o zmajevima i anđelima, dobio na bivšu ovozemaljsku adresu primjerak jednog časopisa, kojeg mu je poslao jedan drugi hrvatski istraživač koji je pisao o špilji Šipun i u kojem je citirao objavljeni fra Ilarov članak.
A da kamene zmajeve u klaustru zapažaju i turisti dokaz je fotografija jednog od njih s kapitela 2 objavljena na webu jednog turista s Dalekog istoka.
Fra Stipe Nosić