Miho Pracat (Pracatović, Prazatti, Prazatto) rođen je na Lopudu oko 1522., a umro u Dubrovniku 20. srpnja 1607. Otac mu se zvao Pavao, a djed mu je bio Pasko, koji je uz sina Pavla imao još i sina Ivana. Miho je još kao dječak plovio na brodu galijunu Sv. Katarina čiji vlasnik je bio njegov stric Ivan.
Ivan je umro 1542. i pokopan je u samostanu Male braće, kako pokazuje ostatak nadgrobne ploče obiteljskog groba Pracatovih. Na ploči piše: „S.DE.IONE.E. DE.PO(I)O.DE.PASQAL-PRAZAT(o)VIC.ISVLANI.CVM ERE(d)IBUS.SUIS.M D XXXXII“ (Grob Ivana i Pavla Paska Pracatovića, otočana sa svojim nasljednicima 1542). Poslije smrti strica, Miho je već 1543. postao zapovjednik broda Sv. Katarina. Tri godine kasnije bio je zapovjednik broda Gospe od Šunja. Uspješno je trgovao i vrlo brzo se obogatio, ali je uvijek ostao skroman. Veliki dio imetka oporučno je ostavio crkvama i samostanima u Dubrovniku i na Lopudu, Republici za otkup njezinih zarobljenih građana, kao i u druge humanitarne svrhe. Oporuku je napisao 1596., jedanaest godina prije smrti. Na popisu darovanih bili su i franjevački samostani.
Grob Prazatovih nalazio se u klaustru Male braće blizu kapitularne dvorane. U njega je pokopan Miho Prazat, kako otkriva knjiga ukopanih u samostanu (rukopis 311), u kojoj stoji: Michielie Prazati passo da questa alla miglior vita alli 20. Luglio e fu sepolto in sua sepoltura nel Chiostro apresso il Capitolo, obiit anno 1607.“ ( Miho Pracat prešao je iz ovoga u bolji život 20. srpnja, i bi pokopan u klaustru blizu kapitula godine 1607.) Ovaj zapis riješio je nekadašnju dilemu o mjestu pokopa Miha Pracata. Iako je ploča s njegova groba dignuta sigurno je da mu je grob bio ispred ulaza u današnji muzej stare ljekarne.
Zapis o ukopu pokopa Miha Pracata
Pored Miha, u istu grobnicu nakon što je umrla 24. veljače 1620. bila je pokopana i njegova žena Vica. Ploča s groba Prazatovih upotrijebljena je kod jedne od obnova klaustra i to nakon dolaska Francuza koji su zabranili ukapanje u crkvama. Veći dio ploče, sa sačuvanim natpisom, ugrađen je u pokrovni dio zida na južnoj strani klaustra, u zid koji dijeli šetnicu od vrta, između drugog pilona i dvostrukih stupova koji nose kapitel 6. I neki drugi dijelovi nadgrobne ploče Pracatovih nalaze se ugrađeni u zidove klaustra, kako se može zaključiti po ornamentici na ulomcima.
Nakon smrti svih članova obitelji Pracat, Dubrovački Senat 1633. odlučio se spomenikom odužiti Mihu Pracatu. Njegovo brončano poprsje izradio je talijanski kipar Pietro Paolo Jacometti iz Recanatija (1580 – 1655) a postavljeno je u atriju Kneževa dvora 1638. između dva istočna stupa. Spomenik je nastradao u velikom potresu 1667., pa je po odluci Senata 1703. obnovljen i ponovno postavljen na isto mjesto, gdje se i danas nalazi. Pracatovo poprsje je jedini spomenik koji je nekom Dubrovčaninu podigla Republika.
Bez obzira što se ne zna točna godina rođenja ovog znamenitog pomorca, Grad Dubrovnik trebao bi ipak na neki primjeren način obilježiti skoru 500. obljetnicu rođenja ovog „zaslužnog građanina“, kakvim ga je smatrala Republika i što je ispod njegove biste u kamen upisala.
Fra Stipe Nosić