Nakon što je 27. prosinca 1807. godine, ujutro francuska vlast zapriječila podizanje zastave sv. Vlaha na Orlandovu stupu na Placi, i nakon što se nekoliko dana nije na Orlandovu stupu vijorila nikakva zastava, na današnji dan, 6. siječnja 1808. godine, uz počasnu topovsku paljbu, izvješena je zastava Kraljevine Italije.
Taj čin, kojemu je prisustvovao i novi francuski zapovjednik Dubrovnika Clauzel, bio je jedan od onih kojima je francuska okupacijska vlast ukidala razne atribute dubrovačke državne suverenosti, u nastojanjima njenog potpunog ukidanja, što se i dogodilo, posljednjeg siječanjskog dana, te 1808. godine, kada je odlukom generala Marmonta, raspuštanjem Dubrovačke Vlade i Senata, ukinuta Dubrovačka Republika.
Podsjetimo, opsadu Dubrovnika 1806. proveli su Rusi, Crnogorci i istočnohercegovački Vlasi (pravoslavni kršćani) 1806. godine. Iscrpni dnevnik događaja vezanih uz rusko-crnogorsku opsadu dubrovačkog kraja vodio je Francesco Maria Appendini. Crnogorci i Rusi pustošili su Konavle. Crnogorci potpomognuti Rusima osvojili su Srđ i padinu iznad samostana sv. Jakova u Višnjici. 17. lipnja teško su porazili Francuze na Brgatu. Dubrovačko je oružje bilo zastarjelo pošto je nadijevalo iz 17. stoljeća, a ljudi su se slijevali u grad. Pod dvadesetodnevnom opsadom našlo se 15 000 civila i 1 000 francuskih vojnika. Crnogorci i istočnokršćanski Vlasi i Hercegovci fanatični su se borili protiv katolika Dubrovčana i Francuza pod parolama „sveti rat”, „i do Zagreba ako treba” i sl.
Tijekom opsade na Grad je palo između 1 800 i 3 000 topovskih kugli, a poginulo je oko 60 osoba. Spaljeno je između 40 i 60 ljetnikovaca. Rusi su iskrcali ljude sa svojih brodova, a oni nastavili paliti Dubrovačko primorje. Šteta od napada Rusa i Crnogoraca procjenjuje se na 8 827 525 dukata. Uništeno je 666 (10%) kuća, od čega na Pilama 144 (polovina). U Župi je uništeno 188 kuća (četvrtina), u Konavlima 235 (četvrtina). U Vodovađi je uništeno 90% kuća, a Obod je sravnjen sa zemljom. Ubijeno je 500-600 Konavljana. Spisi kancelarije konavoske knežije koji su se nalazili u kneževom dvoru u Pridvorju zapaljeni su zajedno s franjevačkim samostanom u ovom pohodu pa je iscrpnija povijest Konavala gotovo nepoznata i zauvijek izbrisana.
Marmont je stigao u Grad 30. srpnja, produžio kroz Konavle i išao zauzeti Kotor. Od 29. rujna do 1. listopada kod Debelog brijega Francuzi su porazili vojsku sastavljenu od Rusa, Crnogoraca i istočnokršćanskih Hecegovaca. Francuski i ruski car sastaju se 25. lipnja te se Rusija odriče Kotora. S 18. na 19. studenog Dubrovnik je anektiran, a izvješena je zastava Kraljevine Italije.
Izvor: Gradoplov, Harris, R: Povijest Dubrovnika, Konavoski zbornik, Konavle