Iz udruge Sigurnost u prometu Dubrovnik, osvrnuli su se na događaj u kojem je zbog pada s električnog romobila teške tjelesne ozlijede zadobilo maloljetno dijete. Podsjetimo, do ozlijede je došlo uslijed pada jer dijete nije nosilo zaštitnu kacigu.
U cijelosti prenosimo izjavu Denisa Pavele, predsjednika udruge Sigurnost u prometu Dubrovnik:
– Svako malo čujemo vijest o stradanju djece na električnom romobilu. Gdje se god okreneš, identične scene, djeca voze romobile za odrasle bez valjanih kaciga i jure igralištima, šetnicama, nogostupima ali i sve više po cestama. Sve se češće može vidjeti da ih i roditelji voze na romobilima bez ikakve zaštite, po mogućnosti sa slušalicama u ušima…..
Od svih stradalnika u prometu na cestama, djecu zasigurno svi smatramo najugroženijom skupinom među sudionicima prometa. Nekako svi postanemo osjetljivi kada čujemo vijest o spominjanju djece u kontekstu stradavanja, bilo da se radi o ozljedama, bolestima ili sličnom. Posebno smo osjetljivi, senzibilizirani, na bespotrebna i ponekad bez pravog objašnjenja stradavanja od posljedica prometnih nesreća.
Ali koliko uistinu vodimo brigu o našoj djeci i da li je uopće vodimo kada djetetu kupimo električni romobil i umjesto na igralište pošaljemo ga na cestu, cestu koja je sve samo ne igralište, cestu koja u zadnje vrijeme najčešće simbolizira smrt. Nekako imam dojam da je promišljanja cijelog društva, a pritom najviše mislim na roditelje o odgovornosti za sigurnost djece posebno naglašeno svake godine početkom jeseni, u vrijeme neposredno pred početak nove školske godine. To je vrijeme kada se u prometu na cesti pojavljuje jedna cijela nova generacija učenika prvih razreda osnovnih škola. Mališana, koji će bez prevelikog prometnog iskustva ubrzo biti samostalni sudionici prometa. Vrijeme kada se učestalo apelira na obzirnije i tolerantnije ponašanje vozača u prometu, poglavito u zonama osnovnih škola. Roditelji prate djecu u školu, spotovi o sigurnosti na tv i radiju, gdje se god okreneš sve pršti od brige, ali…….
Prođe rujan, dođe listopad i ostatak godine … pomalo se mijenjaju napisi na portalima, prilozi i spotovi na televizijama … kao da se na sve postupno zaboravlja. Postajemo brojači, brojači ljudskih života među kojima su i životi one djece iz rujna… U prometu ponovno počinju vladati bahatost, netrpeljivost, divljaluk, netolerancija i sebičnost! I opet pogibaju ili bivaju ozlijeđena nečija djeca… Zakon i sigurnosna pravila, doživljavamo kao nešto što treba zaobići i ignorirati. Propisa i pravila se držimo, tolerantno i kulturno se ponašamo samo onda kada smo na to prisiljeni ili je neka “akcija” policije. Obzir i razumijevanje za slabije i ugroženije kao da je neka davna priča s početka jeseni i onog mjeseca rujna. Ono malo vozača koji se ponašaju u skladu s propisima, kulturnim normama ponašanja, voze oprezno i defenzivno – iritiraju agresivnu većinu. Vožnja po propisima je za autoškolu, obzirnost se tumači kao slabost, pristojnost i tolerancija su za budale, a strpljivo čekanje u prometnim gužvama ili kolonama je gubitak vremena. A vi dragi roditelji, davno je prošao rujan, jeste li kupili djetetu električni romobil i umjesto na igralište poslali ga na ceste smrti……
Cesta nije igralište, na cesti se ne igramo. –