Časna sestra Marinela Žuro svoj život odlučila je posvetiti Bogu, ali i narodu, posebno djeci s poteškoćama. Policajac Denis Pavela u grupi Sigurnost u prometu Dubrovnik, svakodnevno piše o ljudima koji su svoj život posvetili pomaganju drugima ili su posebni zbog svoje energije, pozitive i širenja ljubavi u svijetu u kojem je tako nešto zaista rijetko, a prijeko potrebno. Kako i sam kaže, nije riječ o pojedincima za koje znaju svi, o kojima se priča u svim medijima ili na društvenim mrežama, to su pojedinci koji sve rade u ‘tišini’ jer ih ne zanima pohvala ni uzdizanje, oni su takvi prema drugima i svojoj zajednici jer to žele.
– Postoje ljudi koji, premda bez pompe, ostave neizbrisiv trag gdje god pođu. Od rodnog Dicma, Austrije, dalekog svijeta u tuđini pa sve do Dubrovnika…. Njihov život nije ispisan velikim novinskim naslovima, već tihim, svakodnevnim djelima ljubavi, žrtve i vjere. Takva je naša časna Marinela, žena koja je nedavno proslavila 72. godinu života, od čega više od 50 nosi redovnički habit, posvećena Bogu, čovjeku i svakom djetetu koje je srelo njezin pogled pun topline – napisao je Pavela.
Posvetila se djeci s poteškoćama
Dotaknuo se i njenog djetinjstva odakle je sve krenulo, a sve do sada – nije stalo.
– Od svog djetinjstva u selu Dicmo u blizini Sinja, gdje je uz časne sestre učila prve molitve, prve pjesme i prve recepte za kolače, Marinela je znala da njezin život ne pripada samo njoj. Bila je to tiha, duboka čežnja za služenjem i upravo je ta čežnja postala njezin put – istaknuo je.
Najviše je bila posvećena djeci, a godinama je i predavala. Odgojila je brojne generacije i od njih je željela napraviti dobre i vrijedne mlade ljude.
– Godinama je predavala u Osnovnoj školi Marina Držića u Dubrovniku, ne samo znanje, nego i životne vrijednosti. Djeca su u njoj nalazila sigurnost, suosjećanje i oslonac, osobito ona koja su bila krhkija, tiša, povučenija jer posebnu brigu je posvetila djeci s poteškoćama, koju je uvijek gledala jednakim očima kao i svako drugo dijete, s vjerom da u svakome od njih stanuje dar Božji koji samo treba nježno otkriti – napisao je Pavela.
‘Tiha snaga društva’
Ispričao je i kako za nju nikad nije bilo odmora, čak ni nakon odlaska u mirovinu, a sada vodi i zbor.
– No ni nakon odlaska u mirovinu, časna Marinela nije mirovala. Već godinama vodi crkveni zbor u crkvi sv. Petra u Dubrovniku. Njezina glazba ne dolazi samo iz glasa, ona dolazi iz srca. Zbor pod njezinim vodstvom nije samo skup ljudi koji pjevaju, već zajednica koja diše zajedno. Kada prstima nježno pritišće po tipkama orgulja i oni najtvrđih srdaca osjete kako se nešto u njima otapa i stvara milosne zvukove. Časna sestra Marinela je živuća svetica, žena koja voli sve ljude bez obzira na vjeru i nacionalnost, gledajući ih isključivo kao djecu Božju. Nije na naslovnicama, ali njezino ime je zapisano u stotinama srca. Ona je ona tiha snaga društva, još jedan nevidljivi kotačić koji pokreće sve ono što je vrijedno: dobrotu, vjeru, zajedništvo i ljubav prema bližnjemu – zaključio je Denis Pavela.
Njegove objave nailaze na mnoštvo podrške, a ljudi se prisjećaju kako su im upravo ti pojedinci obogatili život, naučili ih pravim vrijednostima i pomogli kada je bilo najteže.
– Draga moja časna. Dio i mog djetinjstva je obogatila. Neka je dragi Bog čuva i neka i dalje bude vesela, radišna, pažljiva, draga – napisala je jedna komentatorica.
– Oličenje dobrote, poniznosti, vesela, nasmijana, uvijek raspoložena, što više reći – još je samo jedan od pozitivnih komentara na ovoj objavi.