‘Ako ne bude ništaod košarke, idem u stolare’, reći će nam dubrovačka košarkašica i igračica ŽKK Ragusa Carmen Miloglav. Naime, u danima izolacije, odlučila se na novi hobi, a to je izrada kućica za ptice. Sve je krenulo tijekom jednog nedjeljnog objeda.
-Brat mi je dobacio: ‘Što ne bi napravila kućicu za ptice kad ne znaš što ćeš raditi?’. Nisam ni znala imamo li pilu. Pošto volimo izazivati jedan drugoga, ‘bacila’ sam se na posao. Napravila sam kućicu u jedno popodne, samo da dokažem bratu da mogu. Nije ni bilo lagano, uzelo mi je dosta sati, a kojih sad imam napretek (smijeh). Kućica je postavljena u đardinu, no morala bih je nalakirati da je ne bi kiša uništila – kaže nam Miloglav. Priča nam kako je doma već neko vrijeme i zbog toga je izrazito sretna.
-Ne mogu vam opisati koliko mi je doma lijepo. Dugo nisam bila u Gradu. Čudno mi je i provoditi ovoliko vremena s obitelji. Pogotovo što nismo svi dugo bili zajedno. Sad smo se svi potrefili doma, u isto vrijeme. I radimo stvari za koje dosad nismo imali prilike – igramo primjerice PlayStation. Ne znam jesam li ga ikad u životu igrala, ali sad sam glavna na tome. Svaki dan imamo zajednički objed, a inače bismo ga imali vikendom. Uživamo, stvarno – govori Miloglav. No, priznaje da teško održava formu.
-Treniram svako drugi dan kako ne bih ispala iz forme, ali i da mi izolacija ne dosadi. Mogu se odraditi dnevni, ali mali treninzi. Ja na sreću, imam dva brata koji su u podrumu opremili malu teretanu. Zbog toga mogu odraditi srednji trening. No, nisu sve moje suigračice opremljene na isti način. Ali, s obzirom na to kako se ni ne zna koliko će sve trajati i koliko ćemo morati ostati doma zatvoreni, može se jedino održavati snaga. No, to nije isto kao kad si u dvorani ili kad radiš normalni trening. Fali mi teren! – ističe Miloglav.
Ragusa postrojena od ‘glave do pete’
U Dubrovniku je inače od kraja siječnja ove godine. Vratila se u Ragusu nakon problema i, reći će, ružne atmosfere u španjolskom klubu. No o tome nije htjela previše. Naime, Miloglav je zadnjih godinu dana igrala u Španjolskoj za klub Campus Promete.
-Odlučila sam se na povratak, i hvala Bogu sve se odvilo u zadnji trenutak. Ispostavilo se da je još bolje da sam došla jer je nažalost ostatak moje ekipe doslovno ‘zapeo’ u Španjolskoj zbog koronavirusa. Zatvoreni su već više od dvadeset dana u svojim stanovima. Nema ohrabrujućih vijesti i ne znaju zapravo kad će doći doma – priča nam Miloglav. Prvi put joj je neobično biti u Ragusi.
-Razlog tomu je što je Ragusa dosad bila u drukčijim situacijama u kojima se trebalo boriti za ostanak u ligi, kao što je to bio slučaj prethodnih godina. Nisu postojale velike ambicije. Ove godine sam se vratila u Ragusu koja je ‘postrojena od glave do pete’. Odlično se radi i trenira, sve je nekako na svom mjestu, odnosi su odlični – i cilja se na sami vrh. To sam uvijek i tražila u svakom klubu u kojem sam dosad igrala. Nisam nikad voljela igrati u klubu u kojem se samo želi ostati u ligi i biti srednji. Moram reći da predsjednik kluba radi vrhunski posao, kao i trenerice te treneri. Seniorska ekipa napokon ima sve uvjete za rad. To mi je bilo važno kad sam se vratila doma – da imam iste uvjete kao vani. Nije sve na istoj razini, ali se teži profesionalizmu. Ragusa je odradila vrhunski posao – naglašava Miloglav. Dubrovčani su prepoznali sav uložen napor i trud.
-A cure su to zaista zaslužile. Voljela bih da bude još više gledatelja kad sve ovo prođe. Čar je igrati pred punim tribinama. Pogotovo kad imaš uspjeh i dobre rezultate. Zato mi je i krivo što je ovakva situacija jer se puno dalo u ovu sezonu i osvajanje prvog trofeja u povijesti – naglašava Miloglav. Kup se također trebao održati u Gradu, sredinom travnja, no očito je kako do toga neće doći.
-Svi su se potrudili i onda se dogodi jedan virus koji se ne događa u sto godina i sve poremeti. No, dobro bit će u budućnosti dobrih stvari, trebamo samo biti strpljivi – puna je optimizma Miloglav.
Inozemna karijera
Od 2009. do 2013. boravila je u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je studirala i trenirala, nakon čega se vratila u Dubrovnik na dvije godine.
Iz Raguse odlazi u Španjolsku, u Las PalIz mas. Tamo je odigrala sezonu, a tijekom koje se nažalost ozlijedila. ‘Više je bilo vrijeme rekuperavanja, nego igranja’, ističe. Iza toga je bila kratko u Zadru te se ponovno vratila u Španjolsku, u Salamancu gdje je počela igrati za Perfumerías Avenida. Poslije je pošla u Njemačku u Rutronik Stars Keltern s kojim osvaja brojne trofeje. Vraća se ponovno u Ragusu, no samo prvi dio sezone, i to zbog obiteljskih i privatnih razloga. Ponovno ide u Španjolsku, ovoga puta u Campus Promete, gdje ostaje također samo prvi dio sezone te se zbog navedenih problema vraća u Ragusu. Ističe kako postoji ogromna razlika između inozemnih i domaćih klubova.
-Možda ne bi bila da pričamo o situaciji unazad možda nekih deset godina pa čak i više, kad sam bila tek pošla u Ameriku. Tad je situacija bila puno bolja u Hrvatskoj. I mogla se uspoređivati s nekim inozemnim ligama, kad su još bili ‘živi’ klubovi kao što su Gospić, Jolly, Novi Zagreb. To su bila vremena kad je liga bila dosta jača. A sad ne znam je li naša liga na pragu druge španjolske lige po jačini. Jer tamo je i druga dosta bolje organizirana. U nas iz godine u godinu liga nažalost ‘opada’. Košarkašice dosta rano odlaze vani. Odlaze jer su primorane poći, a možda to i ne žele. Dosta se njih i vrati – ističe Miloglav. Nju nikad, priznaje, nije bila sramota promijeniti klub i vratiti se doma.
-Uvijek sam bila zadovoljna s vlastitim izborima. Uvijek može bolje, ali mislim da su moji odabiri bili dobri s obzirom na neke situacije koje su se događale u putu. Sve je to Božja volja. Normalno je da nećeš ostati gdje ti ne odgovara, gdje nisi cijenjen i gdje ne drže do tebe onako kako bi trebali. Imaš najbezazleniju opciju vratiti se i probati ispočetka. Meni to nikad nije bilo ispod časti – kaže nam. Dok je bila vani, najviše joj je nedostajalo druženje s obitelji s kojom je jako povezana.
-Nažalost, imala smanjenu komunikaciju s obitelji dok sam bila u inozemstvu. Jer je ritam profesionalca drukčiji vani – ujutro i popodne sam bila na treningu po tri sata, a morala sam i odspavati zbog umora. Tu su i brojna putovanja – navodi Miloglav. Nedostajala su joj i druženja s prijateljima jer, kaže, ‘nigdje se ne ispijaju kave kao u Gradu’.
-Vani je to drukčije, još te i čudno i gledaju kad uopće sjediš po dva sata na kavi, a tijekom slobodnog vremena. Srećom imala sam uvijek nekoga, pogotovo iz naše regije, tko bi sve to razumio – kroz smijeh će.
Vrhunska atmosfera u reprezentaciji
Nažalost, priznaje nam, ne vidi pomak u hrvatskoj ženskoj košarci u usporedbi s muškom ‘koja je i dalje bolje medijski popraćena i imaju sponzore’. -Voljela bih da se svi malo više aktiviraju u ženskoj košarci. Cure imaju super rezultate, a dosta je njih u inozemstvu što su potvrdile igrom u reprezentaciji – ističe Miloglav koja je također u hrvatskoj ženskoj košarkaškoj reprezentaciji.
-Prošla sam sve mlađe uzraste, od mlađeg kadetskog pa sve do seniorske reprezentacije u kojoj sam i dalje aktivna. Imali smo zadnje okupljanje u studenom prošle godine. Evo, možda smo i trebali imati pripreme tijekom ljeta, no s obzirom na situaciju, ne vjerujem da će išta od toga biti. Ali, izbornik hrvatske ženske košarkaške reprezentacije Stipe Bralić radi vrhunski posao. Atmosfera se popravila otkad je on došao. Zaredali smo dvije pobjede u kvalifikacijama što je ogroman vjetar u leđa. Nadamo se svi da ćemo se napokon plasirati na Europsko prvenstvo, na kojem nismo bili par godina – rekla je Miloglav koja je također više puta razmišljala o trenerskoj karijeri, a o čemu joj ‘bruje’ brojni prijatelji, poznanici i igrači.
-Htjela bih se okušati u trenerskoj karijeri. Znala sam par puta voditi individualne treninge i stvarno to smatram odličnim iskustvom. I drugi govore da bi mi to ‘ležalo’. No, neću o tome razmišljati sve dok skroz ne stanem s košarkom. Sve gledam i dalje iz perspektive igrača, a pogled trenera je potpuno drukčiji – ističe naša košarkašica koja jedva čeka izaći iz samoizolacije i zaigrati košarku na terenu.
-Stvarno nisam osoba koja voli stati doma i koja može više od tri dana biti bez treninga. Pogotovo jer mi je lopta cijeli život u rukama, to je moj hobi i posao. Koliko god bilo naporno i kad mi se nekad sve skupi… Kad uzmem loptu u ruke, obuzme me neopisiva sreća. Prošlo je već 20 dana da nismo taknuli loptu i želja je svakim danom sve veća, a situacija je svakim danom sve neizvjesnija. Trebamo samo izdržati i što dulje stati doma. Kad razmišljam o svemu, imamo Internet, nesmetanu opskrbu hranom, prijevozna sredstva… Imamo privilegiju svega toga, a žalimo se i teško nam je stati doma (smijeh). Nije opet lako, ali mislim da ‘možemo sve izgurati’ – zaključuje Miloglav.
PREKID SEZONE
Iznenađena i razočarana
-Odluka nas je iznenadila i, mogu slobodno reći – razočarala. Od svih scenarija, taj smo najmanje očekivali, pogotovo da će uslijediti tako brzo. Mislim da smo stvarno pokazali dominaciju tijekom lige, i da nas se proglasilo pobjednikom, to ne bi bilo neslužbeno obzirom na rezultat. Normalno, nitko ne bi htio osvojiti naslov na takav način, pogotovo prvi put u povijesti, ali očekivali smo da će se naći rješenje kako bi se liga ipak završila. Ne znam zbog čega se tako žurilo s odlukom kad ni Španjolska ni Francuska primjerice nisu donijele rješenje. Većina drugih država proglasila je prvaka. ‘Brisanjem’ svega, sav trud i rad tijekom čitave godine, što od cura pa sve do predsjednika, bačeno je u vjetar – komentirala je Miloglav odluku HKS-a o prekidu svih košarkaških natjecanja i završetku natjecateljske sezone 2019./2020., a čime je ‘izbrisana’ savršena sezona Raguse.
UZORI U KOŠARCI
Prvi dres Kobeyja Bryanta
Uvijek su me inspirirali naši hrvatski sportaši poput Janice Kostelić i Ivana Balića. Kad sam počinjala s košarkom, prvi originalni dres, kojeg mi je otac kupio, bio je od Kobe Bryanta. Tako da mi je on možda u životu bio košarkaš kojeg sam voljela gledati. Još mi se čini nestvarnim njegova tragična smrt. Plakala sam nekoliko dana. Nije bilo osobe kojoj nije bilo žao. I dalje ne vjerujem da se to dogodilo. Uz njega, voljela sam gledati i Allena Iversona te Emanuela Ginóbilija. Dok sam boravila u SAD-u, susrela sam brojne košarkaške zvijezde. Moj je trener na fakultetu organizirao ‘All Star’ susrete u našoj dvorani. Sudjelovali su LeBron, Dwyane Wade, Carmelo Anthony… Imala sam priliku iz prvog reda gledati ih kako treniraju.
O OZLJEDAMA
Stani, uzmi odmora
Imala sam nekoliko ozljeda koje su došle uvijek točno u vrijeme da mi Bog reče: ‘Stani, uzmi malo odmora’. Jer stvarno nisam nikad znala stati i zapravo se odmoriti između sezona. Bila sam cijela u treningu. I nakon svake sezone bih i dalje trenirala. Svako ljeto bih iskoristila maksimalno za rad. Ozljede zapravo smatram Božjom zaštitom – da malo stanem i da duže trajem. Imala je ozljedu koljena, odnosno prednjih križnih što je za nju najteža ozljeda. Zbog toga sam izgubila cijelu jednu sezonu. Poslije toga, točnije prošlog ljeta, imala sam parcijalnu rupturu pete za što mi je trebalo dosta oporavka. I koju još povremeno osjetim i zbog koje znam malo i stati. Kod sportaša je to malo drukčije i treba se pravilno postaviti dijagnoza. Imala sam situaciju kad su mi jednom krivo procijenili ‘situaciju’ s petom. I nisam pogodila terapiju. Cijelo ljeto sam se oporavljala. Dosta je sve ‘pipavo’ sa sportskim ozljedama. Nekad se možeš vratiti na teren za dva do tri dana, a nekad ti najbanalnija ozljeda, koju na vrijeme ne otkriješ, puno više oduzme vremena.
SPORT U GRADU
Potrebno je više sadržaja
Sport u Gradu je zanemaren. Još nemamo nažalost novu dvoranu niti puno popratnih sadržaja. Inače tijekom ljeta volim individualno trenirati u Zadru. I uvijek gledam koliko ulažu u ambijent oko dvorane Višnjik. Svake godine dodaju neke nove sadržaje – prošle godine su napravili teniske terene, imaju svoj mali stadion, a tu su i staze za trčanje. To je cijeli jedan sportski kompleks. Žao mi je jer je Dubrovnik prepun vrhunskih sportaša koji zaslužuju odlične uvjete. Ljudi su i željni sporta i treniranja, pogotovo djeca. Ulaže se malo pomalo, ali ništa, po meni, nije konkretno. Zaslužujemo puno i mislim da Dubrovnik ima veliki broj sportaša koji su napravili odlične karijere u inozemstvu i tako promovirali Grad i Hrvatsku.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 1. travnja 2020.