Nedavna obnova samostana Male braće na vidjelo je iznijela nekoliko fresaka u samostanu, za koje se prije nije znalo.
To su: ostaci oslika iznad svoda sakristije) otkiveni 2004.), šest floralnih medaljona s franjevačkim mučenicima na prvom katu sjevernog krila (otkriveni 2005.) i prikaz Bogorodice Hodegitrije u prizemlju sjevernog krila ispred ulaza u blagovaonicu (otkrivene 2006.).
Od zidnih oslika u samostanu vidljivi su bili samo oni u lunetama klaustra. Na tih 18 fresaka prikazan je život sv. Franje Asiškog od rođenja do smrti. Niz započinje prikazom njegova rođenja na luneti iznad vrata koja iz klaustru vode u crkvu i ide okolo klaustra u smjeru kazaljke na satu. Ta umjetnička djela, očito zbog prodiranja kišnice kroz terasu, više puta su obnavljana. Njihova najnovija obnova koja je trajala više godina završena je nedavno. Na njoj je uglavnom radila slikarica i restauratorica Ana Požar Piplica sa suradnicima.
Priču o životu sv. Franje prekidaju lunete koje se nalaze iznad prozora i vrata kapitularne dvorane (sadašnjeg muzeja stare ljekarne). Na tim površinama spomenuta slikarica otkrila je također freske, koje su bile posve nevidljive jer su bile prekrivene krečom. Ista stručnjakinja sa suradnicima na početku 2018. obnovila je tu četiri pronađena oslika. Po njenoj ocjeni riječ je o freskama iz istog vremenskog razdoblja iz kojeg su i freske o životu sv. Franje, za koje kronika fra Vitala Andijaševića navodi da su napravljene 1703. za vrijeme gvardijanata fra Savina s Pelješca.
Na novootkrivenim oslicima prikazani su prizori iz mučeničkog života jednog od prvih franjevačkih svetaca, brata laika Elekta, čije ime znači ‘Izabran’. O njemu u Franjevačkim izvorima nema mnogo zapisano. Spominje ga se kao onoga koji je posebno pazio da se drži Pravila franjevačkog reda. Na to ga je obvezivao poticaj sv. Franje koji je Pravilo nazivao ‘knjigom života’ i koji je htio da ga sva braća imaju, da po njemu žive, pa čak i ‘da bi s njime preminuli’.
O tom mučeniku u Franjevačkim izvorima u tom smislu stoji zapisano: ‘Dobro se dakle sjećajući ove svete pouke i zapovijedi preblaženoga oca, neki brat laik – za kojega bez sumnje vjerujemo da je primljen u zbor mučenika – dok bijaše među nevjernicima iz želje za mučeništvom i kad su ga konačno Saraceni mučili, u veliku žaru, držeći Pravilo objema rukama, ponizno kleknuvši na koljena, reče svome drugu: ʹZbog svega što učinih protiv ovoga Pravila, predragi brate, priznajem se grešnim pred očima božanskog veličanstva (usp. Iz 3,8) i pred tobom.’’ Nakon te ispovijedi saracen je Elektu mačem odrubio glavu, a mučenik se, kako bilježe Spisi, ‘proslavio znakovima i čudesima’.
U ovim kratkim opisima može se otkriti inspiracija za rad sada nepoznatog slikara, koji je na jednom osliku (iznad prozora) prikazao odsijecanje Elektove glave, a na drugom s tim povezanom scenom viđenja braće i pobožnih ljudi okupljenih oko njegova odra, koji ovog mučenika već vide „u nebu“. Na trećem osliku (iznad drugog prozora) prikazan je brod s nekoliko franjevaca u oluji. Četvrta scena predočuje potopljeni brod, a spašeni franjevci vide mučenika Elekta u nebu, i svoj spas očito povezuju s njegovim zagovorom.
Fra Stipe Nosić