Ususret večerašnjoj prezentaciji studije izvedivosti povezivanja razdvojenog teritorija Republike Hrvatske donosimo razmišljanje Branke Šeparović iz Udruge Pelješki most o problematici samog mosta, studije…:
– Hrvatska politika gradi Pelješki most jer je za našu državu važan kao granica, kao prometnica, kao uspjeh i zajedništvo. Antihrvatska politika zaustavlja gradnju autoceste kod Ploča i na posljednjem metru slka se resorni ministar pokraj navaljene kamene gromade. Što se mosta prema Pelješcu tiče pamti se Milanovićev neupitan otklon – „most koji ne vodi nikamo“ …“prestanite s tim mostom ako Boga znate“ … Nije za zaboraviti ni smjernog Hajdaš Dončića – „ovo je definitivan kraj izgradnje autoputeva“…“nećemo valjda spajati svaki kokošinjac“ …
Sve što je izrečeno i pratećim novinarskim poslušnim zborom zapisano, samo su varijacije na istu temu. U Kukuriku koaliciji pogubno je partnerstvo sa HNS-om, u pogledu Pelješkog mosta ističu se Vesna Pusić i Andro Vlahušić. Polazište, suština i cilj ministrice je jugoregija, pa je jasno kako se zalaže za korekciju nepravde kojom Hrvatska prisvaja „celo jugoslovensko more, a to neće tako da bude.“ Ako su već Račan – Picula napravili temelj da Crna Gora zauzme cijeli međudržavni zaljev i u pogodnom trenutku zatraži „svoj dio kopna Prevlake.“ Ako su Kosor – Stier napravili baš sve da Slovenci, umjesto vraćanja na granicu koja ide sredinom korita Dragonje, dobiju izglednu šansu da dobiju cijeli Piranski zaljev (nije nevažan detalj da mi šutke pristajemo našu Savudrijsku valu nazivati njihovim posesivnim imenom).
Ako se dakle poigravamo s našim morskim blagom na krajnjem sjeveru i jugu, logično je očekivati da ćemo biti blagonakloni prema izjavama BiH da su oni pomorska zemlja, da njihove male unutrašnje vode treba povećati, da sa Milanovićeva „dva kamenčića“ i pontom Kleka dobivaju teritorijalno more do Korčule. Posebno su se strasno i detaljno raspisali o namjeri da odmah, pošto se uknjiže na ono što je ‘njihovo’, proglase gospodarski pojas do sredine Jadrana, a Hrvatskoj tada eventualno odobre koncesiju na Komarnu i Brijestu.
Tamo su od 11. srpnja Anđeli čuvari Mosta i Domovine, ali s utišanom retorikom protiv mosta ne treba se zavaravati, kao što svakodnevnim najavama početka gradnje mosta ne treba vjerovati. Naime, plaćeni američki marketinški savjetnik, koji jednostavno i pragmatički misli da se izbori za svoga gazdu – velikog pijevca s četiri glave, mogu dobiti ako se prepoznaju teme koje su narodu važne i doadašnja politička retorika promijeni za 360 stupnjeva. Franjo Tuđman vše nije diktator ‘opasnih namjera’, branitelji više nisu sudionici ‘mračnih godina’, a Pelješki most više ne vodi ‘nikuda’ i ‘prema kokošinjcu’, već ga treba sagraditi prema gradu Dubrovniku.
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju DuLista koji je od danas u prodaji.
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.