Dubrovački branitelj Braco Elezović na svom je Facebook profilu napisao emotivnu i lijepu objavu posvećenu branitelju Đuri Kovačeviću.
– Godinama je šutio, a samo rijetki su znali koliki je to heroj. Jednom sam ga na nekom domjenku na Rašici zamolio da sa svojom pričom izađe u javnost, da ljudi čuju i saznaju za njega, ali samo je odmahnuo rukom. A onda je prije nekoliko godina ipak progovorio.
Đuro Kovačević istinski je heroj Domovinskog rata, čovjek kojemu je tuđi život bio važniji od vlastitoga. Na današnji dan 1994. godine, prilikom akcije Zima ’94 i osvajanja bunkerima utvrđene Medvjeđe drage na Dinari, kao pripadnik 3. pješačke bojne 4. gardijske brigade, pri izvlačenju teško ranjenog suborca, koji je kasnije podlegao ranama, i sam je bio vrlo teško ranjen. Dobio je rafal od pet metaka u prsa iz bunkera s udaljenosti od svega nekoliko metara. Iako je bio svjestan da izlazi izravno pred cijev moćnog mitraljeza, nije se ni sekunde dvoumio jer mu je suborac bio važniji od njega samoga.
Tako ranjen, čak je oko osam ura hodao kroz snijeg i nosio drugog ranjenog suborca, koji je također podlegao ranama, a potom se četiri ure vozio transporterom do bolnice u Livnu. Kada je stigao u livanjsku bolnicu, dvanaest ura nakon ranjavanja, izgubio je dvije litre krvi. Ali je ostao živ. Liječnici nisu mogli vjerovati da itko na ovom planetu Zemlji, tako iskasapljen, može nešto takvo preživjeti. Rekli su da je to bio Božji prst.
Poslije tog ranjavanja vratio se na prvu crtu, pa je ranjavan još dva puta i uvijek se vraćao. Za ovaj herojski čin dobio je najveći mogući orden za hrabrost koji vojnik u Hrvatskoj može dobiti. Iako bi u svakoj drugoj državi takav orden primio pred postrojenom vojskom ili u uredu predsjednika uz najveće počasti, Đuri su orden poslali poštom.
I dandanas se naš Đuro bori s bolovima, ali hrabro korača dalje. Prije dvije godine objavio je knjigu “Tako je pisao Ajant”. Danas mu je drugi rođendan, onaj ratni, i neka mu je sretan, a ja mu želim da ih, uz što manje bolova, doživi još barem 50.
Poginulima u toj akciji vječna slava i hvala – naveo je Elezović u objavi.
