Kandidat Mosta za župana Dubrovačko-neretvanske županije, Božo Petrov, izdvojio je pojedine trenutke iz razgovora s građanima zadnjih mjeseci, koje u par riječi možda najbolje opisuju današnju situaciju u županiji i razloge zašto je nužna promjena. Kaže da se samo kroz razgovore direktno s ljudima, može shvatiti što ljude stvarno muči i čime se politika treba baviti. U ovom tekstu, Petrov otkriva što su mu građani rekli tijekom obilaska županije i zašto ih razumije bolje nego ikad.
-Ne tražim da mi netko da, samo da mi ne uzme priliku – Tako mu je rekao mladić u Opuzenu. Ima 26 godina, radi sezonski ljeti, zimi povremeno uzima poslove. Završio je školu, nakratko bio u inozemstvu, ali se vratio jer, kako kaže, voli svoj kraj.
-Ne tražim da mi netko da, samo da mi ne uzme priliku – Petrov kaže da ga ta rečenica posebno pogodila jer u njoj vidi i dostojanstvo i razočaranje.
-Oni misle da mi ne znamo brojit – U Konavlima mu je, kaže, starija gospođa stisnula ruku i dobacila kroz smiješak: ‘Sve ja gledam, i cijene i plaće i tko kome daje poslove. Oni misle da mi ne znamo brojit.’
Petrov ističe da upravo ta rečenica najbolje opisuje razinu svijesti i razočaranosti kod građana. ‘Ljudi ne traže čuda. Samo poštenje i da netko radi za njih.’
-Zašto bi mi sin morao otići da bi imao normalan život? – Majka iz Ploča, kaže Petrov, došla je na štand sa suzama u očima. Sin joj završava fakultet i već gleda posao u Irskoj. ‘Ne želim ga sputavat, ali boli me. Što ne možemo normalno živjeti tu, gdje smo rođeni?’
-Nismo mi protiv turizma nego za to da turizam ne bude protiv nas -Jedan iznajmljivač iz Dubrovnika objasnio je kako gleda na sve veći pritisak koji osjećaju mali iznajmljivači: ‘Radiš cijelu godinu, a sjeti te se samo kad treba platit nešto. Sve se vrti oko velikih, a mi smo samo statistika.’
-Zašto škole nemaju psihologa, a županija ima tri PR-ovca? – Nastavnica iz Vele Luke postavila je pitanje koje, prema Petrovu, pogađa samu srž problema: prioriteti. ‘Ako za djecu nemamo psihologa, a za županiju imamo PR službu, znamo gdje smo pogriješili.’
-Dobro, reci nam što ćeš ti napravit? – To mu je, kaže, najvažnije i najpoštenije pitanje koje često čuje: ‘Neću obećavati čuda, ali mogu obećati red, konkretne mjere i da ću raditi za ljude, a ne stranačke kadrove. Otvorit ćemo županijske fondove za obrtnike i OPG-ove, završiti prometne projekte, prestati s uhljebljivanjem i okrenuti se stvarnim problemima.’
-Ljudi ne zanimaju floskule. Zanimaju ih životi. – Petrov zaključuje kako ova kampanja nije samo o programu i mjerama, već o ljudima: ‘Ljude ne zanima tko ima više billboarda. Zanima ih hoće li sutra imati posao. Hoće li im dijete moći ostati ovdje. Hoće li ih sustav poštovati ili ignorirati. I zato slušam. Svaka njihova rečenica vrijedi više od tisuću parola.’
