Dubrovačka biskupija ovog je ponedjeljka održala tradicionalno božićno primanje, Don Ivica Pervan, rektor zborne crkve sv. Vlaha, poželio je dobrodošlicu svim nazočnima te u obraćanju pozvao sve da budemo apostoli nade i navjestitelji boljega sutra, jer to nije privilegij samo Bogoposvećenih i zaređenih osoba već je svatko pozvan na to u svijetu koji je razdiran neslogama, podjelama i intresima.
Osvrnuo se i na božićnu poruku koju je biskup dubrovački mons. Roko Glasnović poslao kao i na njegov dosadašnji rad i zalaganje.
– U svojoj božićnoj poruci ste nas pozvali da obnovimo svoju nadu i ljubav prema Presvetome srcu Isusovu. Zasigurno je nemoguće nešto govoriti drugima, da čovjek sam to ne živi. U svojim nastupima i propovijedima, obraćate se redovito ‘ljubljena braćo i sestre’. I u svojim susretima s ljudima, namjerno ne kažem vjernicima jer se susrećete s onima koji to nisu, ali ipak ostavljate dojam da i prema takvima gajite kršćansku ljubav i ne pravite razliku tko je tko i tko je kojega uvjerenja, svjetonazora i stava. Ne umarate se pratiti događanja u Crkvi, društvu i svijetu. Ne umarate se iznositi svoja razmišljanja, propitkivanja, a često i zabrinutost. Premda Vam često znam reći da ne možete vi to promijeniti i ne možete na to utjecati, Vi i dalje nastavljate naći načina kako pomaknuti sve skupa prema dobru i miru tražeći put nade koja ne razočarava – rekao je don Ivica i dodao kako biskup potvrđuje svoja nastojanja i svoju pastirsku brigu za povjereni narod. Osvrnuo se i na obnovu katedrale te crkve sv. Spasa na Stradunu, ali i investicije kao što su pastoralni centri u Novoj Mokošici i Kuparima.
Biskup mons. Roko Glasnović objasnio je zašto je važno usvojiti trinom vjere, nade i ljubavi.
– Kaže jedan književnik: mora se vjerovati. Ne iz tradicije, niti iz straha pred smrću, niti zato što je to netko zapovijedio, niti iz humanističkih razloga, niti iz spasa, niti radi originalnosti. Mora se vjerovati jednostavno jer Bog postoji. Ako to stavimo kao temelj našega života, mijenja se prespektiva našega razmišljanja, riječi, a onda i djela. Dosta je don Ivica govorio o nadi i uistinu svi se nadaju. U srcu svakog čovjeka prebiva nada kao želja i očekivanje dobra. Ne samo dobra koja primamo svakodnevno, nego onaj temeljni susret s Bogom kojim je Dobro pisano velikim slovom. Iako ne zna taj čovjek, mi ne znamo, što sutra nosi, ali nada ne postiđuje i ne razočarava. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim pod Duhu Svetom koji nam je dan. I vidite kako od vjere i nade dolazimo do ljubavi jer uistinu čovjek ne može živjeti bez ljubavi. On ostaje po sebi neshvatljivo biće, njegov život ostaje lišen smisla. To je Božić – Božja ljubav se objavila u Isusu Kristu, u svima nama. O nama ovisi želimo li usvojiti Božju ljubav – zaključio je mons. Roko Glasnović i poželio svima radostan, blagoslovljen, sretan Božić i nadom i radošću ispunjenu novu 2025. godinu.