Međugorje je rimokatoličko hodočasničko odredište. Ono je naseljeno mjesto u općini Čitluk. Papa odobrava pobožnosti vezane uz Međugorje, priznavajući obilne duhovne plodove ostvarene u tom svetištu kraljice mira, ali ne daje izjavu o nadnaravnom karakteru materijalnih ukazanja. Ukazanja su započela 1981. godine. Te godine, Majka božja se ukazala petorici djece na brdu poviše kuća u Međugorju. Dva puta sam bio u spomenutom svetištu. Oba puta je bilo nazočno na tisuće vjernika iz cijelog svijeta. A prije 73 godine (imao sam šest godina) doživio sam ovo: Moj pokojni nono Hugo i none Jozefina (austrijsko-poljskog podrijetla), živjeli su u rudarskom gradiću Breza, u srednjoj Bosni. Jednog dana, boraveći kod njih, povedu me na periferiju Breze. Dođemo do jedne barake, a oko nje ogromna masa ljudi. Svi gledaju u stakleni prozor. None me uzme u naručje i ja pogledam u prozor. Na prozorskom staklu ugledam žensku osobu u dugoj, bijeloj haljini koja se lagano lepršala. U rukama je držala manji križ s krunicom, koja se lagano gibala. Bilo je to ukazanje Majke Božje, čuo sam na povratku doma. Ali skoro nitko od susjeda, ni moj nono i none nisu ništa vidjeli. Bio sam iznenađen. Kao dijete, šutio sam. Kroz cijelo moje školovanje, kroz medicinski studij i specijalizaciju nikada nitko od predavača nije spominjao katoličku vjeru, ukazanja Gospe u Lurdu, Fatimi i Međugorju.
Nije se spominjala ni Biblija, niti Bog, niti Isus kao utjelovljeni Bog. Bog je Isusa očovječio. Sv. Pismo kaže da je Bog – ljubav. Filozofija pak, kaže kako je Bog istina, ljepota i dobrota (Einsteinovi ideali). Boga nije nikada nitko vidio. On je veliki misterij. On je duh. I čovjek ima duh, ali nije duh. Vjernici su duhovno živi, a nevjernici duhovno mrtvi. Duh je čovjekov nematerijalni dio, koji uključuje i njegovu dušu. Duša znači život, ona oživljava naše tijelo. Ona je prostor duha (duhovna duša). Engleski astronom Eddington je napisao: Moderna fizika nužno vodi Bogu.
Nemoguće je biti istinski znanstvenik, a vjerovati da Boga nema. Kakva je čovjekova vjera, takav mu je i Bog. Vjera je uvjerenje. Ljudi su smrtni, a vjera je vječna. A engleski filozof T. Carly je rekao: ‘Upravo onako kako znanje raste, tako se vjera smanjuje’. Boga kao Boga nije nikada bilo lako shvatiti. On je potpuni duh (bestjelesan). Zato je nevidljiv. I misao je nevidljiva, a znamo da postoji. Nevidljivog Boga spoznajemo sposobnošću vjere i znamo da je realan. Očima čovjek vidi. Ne može okom dokazati da ne postoji zvuk. Ne može uho rijeti da ne postoje boje i svijetlo. Ne može se razumom dokazati da ne postoji Bog. Znanost ne uspostavlja ni ne obara vjeru u Boga. Bog je u vječnosti, a čovjek je u vremenu. Veliki znanstvenik i nobelovac A. Einstein rekao je doslovno: ‘Svakom dubokom istraživaču prirode, mora jedna vrsta religijskog osjećaja biti bliža, jer si ne može predočiti da su nevjerojatno profinjene ovisnosti, koje otkriva, pri put mišljene njegovim razumom. U neshvatljivom svemiru objavljuje se bezgranično nadmoćan um. Obično je mišljenje (govori Einstein), da sam ja ateist, a to počiva na velikoj zabludi. Tko to pročita iz mojih znanstvenih teorija, on ih je jedva shvatio. Nemoguće je prihvatiti da je čitava priroda nastala sama od sebe. Sve savršene pojedinosti moraju imati svog začetnika.’ Utemeljitelj evolucije Darwin doslovce je rekao: ‘Prihvaćanje da je npr. oko nastalo evolucijom, čini se, što ja otvoreno priznajem, u najvišem stupnju apsurdno’. I dodaje: Nikada nisam nijekao Božju egzistenciju. Vjerujem da je teorija razvitka apsolutno pomirljiva s vjerom u Boga. Nemogućnost da je veličanstveni, iznad svih mjerila prekasni svemir, jednako tako kao i čovjek nastao slučajno, čini mi se kao temeljni argument za Božju egzistenciju. Evolucija predstavlja Boga, a ne da ga nadomješta.Ne može se znati da postoji Bog, to se može samo vjerovati.’