Zdravstveni sustav u Hrvatskoj, pa tako i u Dubrovniku, danas je ogledalo nepravde i nejednakosti koju građani više ne mogu i ne smiju trpjeti. Ljudi čekaju preko šest mjeseci na osnovne dijagnostičke preglede. To su pregledi koji često odlučuju o životu (ako ste ‘sretni’ pa vas proglase hitnim slučajem tada ćete možda dobiti raniji termin). Ti pregledi često odlučuju o ishodu bolesti, kvaliteti života i šansama za oporavak – ističe u priopćenju za medije gradska vijećnica SDP-a Anita Bonačić Obradovič te dodaje kako najviše stradaju oni najranjiviji: umirovljenici koji žive s primanjima od 400 eura mjesečno, roditelji koji brinu za bolesnu djecu, obitelji koje već žive na rubu siromaštva.
-Oni ne mogu platiti privatni pregled. Oni ne mogu čekati mjesecima. Oni ne mogu birati i njima sustav poručuje: čekajte. Ali bolest ne čeka. Građani svakodnevno svjedoče nepravednoj praksi u kojoj isti liječnik radi i u javnom i u privatnom sustavu. U bolnici se putem sustava do njega ne može doći mjesecima, ali privatno je to moguće isti dan i to kod istog liječnika kod kojeg nisi mogao doći u bolnici.
Poruka koju HDZ šalje je: onaj tko ima novac dođe odmah na red, a onaj tko nema čeka i nada se.
To nije pravedan sustav., to je sistemski neuspjeh politike HDZ-a. Problem lista čekanja se može riješiti ili bar ublažiti o čemu svjedoče liječnici iz Splita ili Rijeke. Jasna organizacija i upravljačka sposobnost. Oni su uspjeli. Zašto mi ne možemo? – pita vijećnica te dodaje kako istovremeno, Dubrovnik ostaje bez liječnika na ključnim odjelima, uključujući ginekologiju i onkologiju.
-Uskoro nas neće imati tko ni pregledati. Ni nas ni djecu. Obiteljski liječnici, pedijatri, stručnjaci odlaze, pretrpani administracijom, sustav nastavlja šutjeti, a pacijenti ostaju sami i traže spas u drugim gradovima, županijama pa i državama. Recimo pregled djeteta gastroskopom trebati potražiti u drugim gradovima. A na kraju dolazi i nova odluka da će dopunsko zdravstveno osiguranje poskupiti oko 60 posto . Udar na najranjivije. Još izdavanja za zdravstvo koje nema vremena za tebe. A alarmantna je informacija da privatne bolnice obavljaju više dijagnostičkih pregleda nego javne bolnice. To je prikaz svega navedenog. Zašto se tolerira sustav u kojem je postalo normalna rečenica: ma bolje ti je to pogledati privatno jer nikad nećeš doći na red u bolnici. To je sustav gdje je javno zdravstvo postalo čekalište. Zašto liječnici mogu imati paralelne rasporede koji direktno utječu na dostupnost pregleda u bolnici? Tko je odgovoran za odlazak stručnjaka iz Dubrovnika? Treba li konačno jasno razdvojiti javno i privatno zdravstvo? – niz je pitanja koja postavlja.
Potom ističe kako zna da nisu svi poput bivšeg ministra Vijila Beroša i ‘klike koja mu je dopustila ponovni rad i to u bolnici iz koje je navodno krao (ostatak sudionika ekipe priznao).’
-Znam da postoje fenomenalni liječnici koji s posljednjim atomima snage drže svoje odjele i brinu o pacijentima. Liječnici koji se iz mirovine vraćaju jer ne mogu prepustiti pacijente na milost i nemilost sustava i lošim upravljačkim sposobnostima. Postoje oni mladi liječnici koji srcem rade za svoje pacijente i koji uspješno obavljaju teške operacije. Postoje medicinske sestre koje ostavljaju i dušu i tijelo na svojim odjelima bez kojih mnogo toga ne bi uopće funkcioniralo. Postoje hitnjaci čija hrabrost, trezvenost i hitna reakcija spase život na licu mjesta. Postoje kuharice i čistačice kojima skidam kapu.
Njima svima veliko HVALA jer to su ljudine. A HDZ-u poručujem: ljudski život ne bi trebao imati cijenu – zaključuje Bonačić Obradović.
