Anita Bonačić Obradović, gradska vijećnica SDP-a, na svom Facebook profilu objavila je tekst o, kako navodi, ideji ili projektu za sve Dubrovčane. Radi se o ideji otvaranja interaktivno-edukativnog prostora u kojem bi bile sačuvane u bolne uspomene ratnog vremena. Tekst Bonačić Obradović prenosimo u cijelosti:
Starije generacije odlaze, a mi koji smo tada bili djeca ili mlađa generacija jako se dobro sjećamo skloništa, skrivanja, straha, nade, bidona vode, upaljenih lumina i svijeća jer nema struje; a kad je ima, onda iščekivanja svake nove informacije Radio Dubrovnika i toplih glasova koji nam donose i tužne i dobre vijesti.
Sjećamo se ležaljki koje su nekad služile turizmu, a u tom trenutku postale montirani kreveti na kojima se pokušava spavati uz zvuk granata ili sirena.Stare smeđe deke koje mi nikad neće izaći iz glave.
Neizvjesnost i strah.
Meni osobno — hoće li se tata vratiti s položaja na kojem je bio kao liječnik, ili mamina topla ruka i riječi: “Bit će sve u redu, ne bojte se.”
Sada, kao mama, znam kako joj je bilo u srcu. Želiš zaštititi djecu, tješiš ih, a i sam ne znaš što će biti ni kako zaštititi svoje dijete.
Osobno znam da je vukla sa sobom albume našeg djetinjstva kao uspomene na bezbrižnost, da se barem to ne izgubi.
Ali i truda svih roditelja da kroz zajedničke igre djece i izmišljene predstave održe taj osjećaj djetinjstva.
Upravo zbog tih razloga rodila se jedna ideja, osobito sada kada se bliži Dan dubrovačkih branitelja, koji nažalost još uvijek nemaju spomenik kakav zaslužuju, te dan četničkog razaranja našeg Dubrovnika.
Da se ne zaboravi kako je izgledao rat iz perspektive nas koji smo ostali u Dubrovniku skrivajući se od granata.
Otići ćemo i mi koji smo to proživjeli, ali da našim unucima, praunucima i budućim generacijama ostavimo uspomenu na to kako je ljudima bilo u tim trenucima dok su bili u skloništima, dok su njihovi muževi ili očevi branili naš Grad.
Da posjetitelji Dubrovnika mogu zaviriti u skloništa naših uspomena.
Zbog toga je nastala ideja zvana SKLONIŠTE USPOMENA, za koju se nadam da će razumijevanja imati i Ministarstvo kulture, Grad Dubrovnik, DDS i svi potrebni akteri za jedan ovakav projekt.
Kratak opis kako smo to zamislili
Ideja je da se jedno od postojećih dubrovačkih skloništa (ukoliko je moguće, a ako ne, da se pronađe adekvatan prostor) pretvori u interaktivni edukativni prostor koji prikazuje svakodnevni život građana tijekom Domovinskog rata.
Uz pomoć arhivskih materijala, autentičnih zvukova sirena, važnih vijesti Radio Dubrovnika i obavijesti Dubrovačkog vjesnika, kao i informacija iz vrijednog dokumentarnog filma Skloništa sjećanja.
Vizualna rekonstrukcija samog prostora — ležajevi, radio, bidoni vode, baterije i svijeće. Doživljaj atmosfere kroz priče naših sugrađana, arhivske fotografije i videozapise iz vremena opsade. Digitalne instalacije koje prikazuju kronološki tijek događanja tijekom napada.
A ono najvažnije — edukacija. Edukacijski kutak za škole i prostor za vodiče s grupama posjetitelja koji žele vidjeti kako je izgledao rat gledan očima građana u skloništima.
Kulturna i obrazovna atrakcija naše povijesti te povezivanje s europskim praksama interpretacije ratnog nasljeđa.
Jer Dubrovnik ima priču koju svijet mora čuti. Dok naši sugrađani pamte sirene, granate i noći provedene u skloništima, nove generacije o tome znaju samo iz priča. Zato predlažemo ono što postoji u mnogim velikim europskim gradovima — interaktivno ratno sklonište.
Autentičan prostor koji čuva sjećanje, educira djecu, čuva uspomene i govori o vrijednosti mira i nade.
Nadam se da se za ovakav projekt može sjesti za zajednički stol.
