Proteklog vikenda 50 dubrovačkih domobrana i hrvatskih domoljuba krenulo je na trodnevno ‘Hodočašće Bleiburg 2019.’, u prigodi poklona svim žrtvama iz I. i II. Domovinskog rata. Prvog dana zaustavili smo se na Plitvicama te zajedno s domobranima iz Omiša položili vijence i zapalili svijeće na mjestu pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića.
U Slunju smo pribivali misi zadušnici u spomen na sve žrtve hrvatske Domovinske vojske te zapalili svijeću na mjestu ranije uklonjenog spomenika Juri Francetiću u središtu grada. Prvi dan hodočašća zaključen je obilaskom svetišta Alojzija Stepinca u Krašiću. Za sve nas hodočasnike, blaženik je svetac unatoč neshvatljivom papinom ekumenskom ‘usuglašavanju stavova’ s neprimjerenim sugovornikom, srpskim patrijarhom Irinejem, koji je osvjedočeni velikosrpski nacionalist i četnik, kojeg se pamti po riječima: ‘gdje god žive Srbi, to je Srbija’, ili tvrdnja kako je tzv. ‘Republika Srpska srpsko je nacionalno i duhovno biće i nije slučajno nastala, već je djelo Božje da sačuva srpski narod’. Sramotne izjave! S druge pak strane, Sveti otac time zapravo poništava znanstveno prihvaćena istraživanja mons. Jurja Batelje, postulatora u proglašenju svetim bl. Alojzija Stepinca, po čemu je ‘kauza otkrila svijetu ljudski izgled istine i njenu božansku snagu’, a pronađeni dokumenti dokazuju kako je nadbiskup Stepinac imao hrabrosti osuditi svaki zločin, ali je i odlučno zagovarao zakonitu čežnja hrvatskog naroda za vlastitom državom, što zasigurno nije zločin! Rezolutno je zagrebački nadbiskup rekao Titu 4. lipnja 1945., ‘kako ni svi grobovi u državi nisu napunjeni ustaškim rukama i da su veće žrtve Narodnog otpora, tj. partizana i komunista, negoli ustaša i domobrana’.
Drugi dan bio je posvećen komemoraciji na Loibaškom polju pored Bleiburga, kojeg tradicionalno organiza Počasni bleiburški vod, a pod visokim je pokroviteljstvom Hrvatskog sabora i supokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine. Tu je održana Sveta Misa zadušnica za sve pobijene zarobljenike, vojnike, civile, starce, žene i djecu, žrtve bleiburške tragedije i Križnog puta. Komunistički genocid nad Hrvatima do današnjih dana ostao je nekažnjen, što Hrvatima ostavlja vjećnu tugu i bol, a pobjednicima Drugog svjetskog rata biljeg sramotne mrlje, koji su hrvatske izbjeglice izručili u ruke ubojica komunista-partizana, za više stotina tisuća nevinih žrtava-zarobljenika koje su prijevarom izigrali britanski i jugoslovenski ‘pobjednici’. Na svetoj Misi koju je predvodio mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, koncelebrirala su i 32 svećenika Krčke biskupije te više desetaka svećenika iz Hrvatske, BiH i dijaspore.
Propovijed je održao krčki biskup Ivica Petanjak koji je istaknuo kako ‘ovdje slavimo euharistiju za sve stradalnike našega naroda, jer smo uvjereni da dok god njihovu žrtvu sjedinjujemo s Isusovom žrtvom, ne dopuštamo da spomen na njih bude izbrisan iz memorije našeg naroda. Pokojnici nisu pokopani onda kad ih se pokopa nego kad ih se zaboravi. Molitvu i uspomenu na njih nitko nam ne može oduzeti“ te dodao kako svi „moraju shvatiti da se ne mogu uništiti ovakva okupljanja, jer naše bake i roditelji nisu prenijeli mržnju, nego uspomenu u svjetlu kršćanske vjere… Nakon 74 godine ponovno smo na mjestu s kojeg je započeo Križni put našeg naroda. Već sam naziv, a ne neki drugi, znak je da je naš narod svoju poratnu sudbinu vezao uz križni put Isusa Krista i da mu je upravo to ime davalo snagu, da na svom križnom putu ne posustane, vjerujući da nakon križa dolazi proslava uskrsnuća. Sjećanje na naše pretke davalo nam je i daje nam snagu da izdržimo u prošlim i sadašnjim vremenima, kad nam se silom hoće izbrisati pamćenje… I ovakva okupljanja pokazatelj su da se narodu ne može oduzeti pamćenje, jer dobro znademo na što sliči čovjek koji ga je izgubio… Mi smo ovih posljednjih mjeseci jasno mogli shvatiti da se nalazimo u Europskoj uniji, ali da među nama postoje granice kao gore visoke i velike. Samo prividno živimo u ujedinjenoj Europi… Kao u prva kršćanska vremena, nas je pred granicu stavilo jedno mišljenje koje je došlo iz naše katoličke sredine i tako pripomoglo da i svi oni koji su sva ova desetljeća upirali sve svoje snage da u našem narodu ugase pamćenje na prošle događaje, ponovno podignu svoje glave i pokažu koliko je još uvijek velika tama u njihovim srcima… Ipak, vjerujem da u našem narodu ima još toliko mudrih i razboritih koji su spremni otvoriti svoje srce i svoj um Istini i povjerovati istini, ne čekajući da ta istina dođe iz Europe ili preko Oceana… Zašto se kroz cijelu povijest ponižavamo i od drugih očekujemo i tražimo da nas sude i da nas prosuđuju i da nam svoju istinu nameću? Dokad ćemo se mi Hrvati parničiti među sobom? Dokad će nam to drugi trebati suditi i govoriti što je istina?’, zaključio je biskup Petanjak u propovijedi koju je prekidao frenetični aplauz svih nazočnih.
Nakon Bleiburga dubrovački i omiški hodočasnici posjetili su Tezno kod Maribora i Macelj, te položili cvijeće i upalili svijeće uz spomen obilježja za desetke tisuća žrtava krvavog Križnog puta. Brojna stratišta s kostima likvidiranih domoljuba bez suda i suđenja čekaju na milost hrvatskih i slovenskih vlasti kako bi našli smiraj i ubijeni i obitelji stradalnika. Na povratku u nedjelju 19. svibnja ujutro, pribivali smo Svetoj Misi u Mariji Bistrici, a nakon toga se poklonili žrtvama srbočetničkog masakra u Škabrnji, gdje nam je domaćin bio legendarni zapovjednik obrane Škabrnje, pukovnik Marko Miljanić. Prigodnim je riječima izrazio veliko zadovoljstvo posjetom dubrovačkih prijatelja, što se ne može reći za sve vladajuće garniture, koji nisu vrijednovali njihovu veliku žrtvu tijekom Domovinskog rata.
Na kraju ne možemo ne spomenuti se nepotrebne medijske histerije koja se umjetno stvarala uoči obilježavanja najveće tragedije hrvatskog naroda kao i moguće zabrane komemoracije na Bleiburgu. Bili smo svjedoci veoma korektnog odnosa austrijske policije i žandarmerije kojih je bilo u neprimjereno velikom broju kako bi ‘dejstvovali’ nad hrvatskim hodočasnicima. Moramo pohvaliti i slovenske i austrijske pogranične i redarstvene službe (Schengen!) koji su izvrsno obavili svoj ‘zahtjevan’ posao, jer su ‘zaustavili divljanje 30-tak tisuća ustaških hordi’ na komemoraciji na Lojbaškom polju. Naprotiv Hrvati su još jednom pokazali Europljanima, kako se, poput branitelja iz Domovinskog rata, s krunicom u ruci brani dostojanstvo i čast Hrvatske. To je naš prilog i obrazac, poučak o hrvatskom hodočasniku za sve buduće komemoracije na Bleiburškom polju. Sve to činili smo u spomen za preko dvjesto tisuća nevino ubijenih žrtava komunističkog zločina.
Neka je vječna slava i hvala svim sudionicima Domovinske vojske. S nama su! Uz domobranski pozdrav, Za Hrvatsku Uvijek!
Željko Kulišić, predsjednik HD Dubrovnik