Blajka Jakica Cetinić predstavnica je naše županije na dvadesetom izdanju Izbora za najuzorniju hrvatsku seosku ženu u 2019. godini. Iako je po struci medicinska tehničarka, život je posvetila životu i radu na selu. Vlasnica je istoimenog OPG-a na Korčuli u kojem sudjeluje cijela obitelj – njen suprug Marko i djeca Tina, Diana, Petar, Lea i Katarina.
Ukusni sirevi
‘Moj dan počinje u 5 sati’, priča nam Cetinić. Čim se ustane, obavlja kućanske poslove, priprema doručak te sprema djecu za vrtić i školu. Nakon toga, odlazi na farmu udaljenu osam kilometara od kuće.
— Nakon obavljenog posla dolazim u 11 sati doma, pripremam ručak i dočekujem djecu. Kasno popodne odlazim ponovno na farmu. Potom razvozim svježe mlijeko i ostale proizvode vjernim korisnicima. Kad se vratim doma, slijedi večera i djeca idu na spavanje – ističe Cetinić kojoj radni dan završava nešto prije ponoći, nakon što od viška mlijeka napravi ukusne sireve.
Mliječne krave
Njeno mlijeko i jogurt najčešće uzimaju obitelji s djecom, dok sireve i ostale proizvode plasira u ugostiteljske objekte. Inače, jedina su obitelj koja se bavi mliječnim kravama. Posebnosti tih krava su što daju više mlijeka nego ostale pasmine, ali i iziskuju više brige.
Oduvijek volim životinje, a suprugova obitelj je i prije imala krave nije mi bilo teško započeti posao s kravama. Kao i svaki posao, i ovaj je ponekad naporan jer životinje ne znaju za praznike, nedjelje, svece kao ni za loše vrijeme
— Postoji nekoliko OPG-ova koji uzgajaju mesne pasmine, a mi smo se odlučili baviti isključivo mliječnim pasminama. Proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda je dosta skupa zbog nedostatka kvalitetne prehrane na otoku. Mislim da je to razlog što se ostali OPG-ovi ne bave mliječnim kravama – rekla je. U ovaj posao je krenula jer je htjela svojoj djeci omogućiti kvalitetno i prirodno mlijeko, ali i jer sam htjela svoje proizvode distribuirati po zakonu.
— Oduvijek volim životinje, a suprugova obitelj je i prije imala krave nije mi bilo teško započeti posao s kravama. Kao i svaki posao, i ovaj je ponekad naporan jer životinje ne znaju za praznike, nedjelje, svece kao ni za loše vrijeme – kaže Cetinić. Mliječne krave zahtijevaju kvalitetnu i količinski obilnu prehranu koja je kod njih, ističe, poprilično nedostupna.
— Zbog toga smo kupili kamion za koji sam i položila. Treba nam za prijevoz dodatne prehrane za krave s kopna.
U Hrvatskoj nema puno žena koje voze kamion pa se ljudi poprilično začude kad me vide da ga vozim – priča nam. Prilikom prijevoza životinja potrebna je stručna osoba koja se brine o dobrobiti životinja prilikom ukrcaja, prijevoza i iskrcaja životinja. Ta osoba treba biti osposobljena za saniranje poteškoća, eventualnih ozljeda te se mora brinuti da životinje što lakše podnose putovanje do konačnog odredišta.
— Pošto imam svoj kamion s kojim mogu prevoziti i životinje za vlastite potrebe, trebala sam dobiti certifikat za pratitelja životinja. Po zakonu, ne smiju se prevoziti bez pratitelja – naglašava.
Sve što radimo, radimo s vlastitim sredstvima, ali unatoč brojnim problemima ne namjeravam odustati
Svega blaga
Uz pet krava, u njenom OPG-u vodi brigu o dvoje teladi, šest svinja, čak i bika. Njene vrijedne ruke brinu se i o osamdeset stabala maslina, 2 tisuće trsova loze, a obrađuje i hektar zemlje na kojem sade povrće – od patata, tikvi, luka, češnjaka, blitve, kupusa, graha, rajčica do paprika! ‘Starija djeca i suprug mi uvelike pomažu u poslu i velika su mi podrška u radu’, kaže nam. No, idilični život na selu zasjenjuju veliki problemi.
— Na farmi nemam električnu energiju kao ni vodooskrbu te imam vječiti problem oko cijene prijevoza na otok. Također je problem sa zakupom zemljišta, kao i u cijeloj Hrvatskoj, ali na otoku je to posebno izraženo. Električnu energiju dobivam putem agregata, a vodu nam dovoze cisternama – bez ikakvog sufinaciranja. Aplicirala sam se na mjere ruralnog razvoja, ali nigdje nisam prošla. Sve što radimo, radimo s vlastitim sredstvima, ali unatoč brojnim problemima ne namjeravam odustati – iskreno će Cetinić. Kad ne radi, svojim proizvodima rado podržava ljetne manifestacije. Članica je i Udruge za djecu s posebnim potrebama. Razlog je što i sama majka dijeteta s posebnim potrebama. ‘Podržavala bi rad udruge i da nije tako, rekla je. Naša Blajka se voli baviti stočarstvom i ne može zamisliti da radi neki drugi posao. A mi joj ovim putem želimo puno sreće u radu, ali i na natjecanju!