Blago Zadro ime je hrabrosti i ljubavi prema domovini, sinonim za borbu do posljednjeg daha. Ratni heroj rođen je na današnji dan u Donjim Mamićima 31. ožujka 1944. godine. Zbog svojeg doprinosa posmrtno je promaknut u čin generala bojnika.
Kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, a potom se zaposlio u tvornici “Borovo” i zasnovao obitelj. Počeo se aktivno uključivati u politički život te je bio jedan od osnivača HDZ-a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji. Postao je prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te predsjednik ogranka HDZ-a u Borovu Naselju.
Tijekom 1990. godine aktivno se uključio u organiziranje obrane, a zbog svojih izvrsnih organizacijskih sposobnosti te hrabrosti i odlučnosti, preuzima zapovijedanje obranom cijelog Borovog Naselja, iako uopće nije bio vojno školovan.
Kao zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane grada Vukovara u Borovu Naselju. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera. Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, nakon što je pogođen rafalom iz puškostrojnice dok je vodio svoje suborce u akciju.
Tijelo Blage Zadre suborci su izvukli tek nakon žestoke paljbe po neprijateljskim položajima. Potom su ga odmah stavili na nosila i odnijeli u stožer Hrvatske vojske. Bio je pokopan u lijesu označenom brojem za koji je znalo samo četvero suboraca.
Od trojice sinova dvojica starijih također su se uključili u obranu. Najstariji, Robert (1969.), 10. travnja 1992. godine poginuo je u borbama kod Kupresa, tako što je sa suborcima upao u tenkovsku zamku. Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik “petorici Vukovaraca”.
Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. godine. Nakon što su njegovi posmrtni ostatci ekshumirani u ljeto 1998. godine zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Njegov sin Robert godinu dana poslije identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata. Danas počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.
