Blagdan je Svih svetih. Po kršćanskoj tradiciji dva dana u godini, 1. i 2. studenog, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan.
Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Na blagdan Svih svetih slave se sveci, no s obzirom na to da je nemoguće znati sve svece koji su u povijesti proglašeni svetima, Crkva je odredila 1. studenog dan u kojemu se sjećamo i molimo za sve svete i blažene, bili oni poznati ili ne. Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom ‘Samhain’ koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu. U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovijedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.