Velika većina ljudi koji u Dubrovniku rade u turizmu i ugostiteljstvu, a među njima je i naša redakcija – jer, svi mi imali smo srednjoškolske i studentske poslove – suočila se s bezbrojnim pitanjima turista, a neka od njih svakako su nam i samima ostavila ‘upitnike iznad glave’.
Naravno, velika većina pitanja su ona ‘razumna’, ‘servisna’ – karte, mape, linije, autobusi, lokacije, znamenitosti… No, ima i onih ‘maestralnih’. Primjerice, čuli smo pitanja poput – a ova su zaista već kultna – ‘Sklapate li zidine preko zime? ’ i ‘Zašto ih, pobogu, ne spremite ako je rat gotov?’, ali i ‘Tko je ovaj čovjek koji se nalazi na svim tvrđavama?’. Radeći u različitim ugostiteljskim objektima, građani Dubrovnika su ujedno i vodiči, i savjetnici, i info pultovi… Ipak, najviše pitanja dobiju naši vrijedni vodiči. Koliko su ta pitanja bizarna, što sve mogu čuti i kako odgovoriti na njih? Zamolili smo Denisa Kurćana, uglednog dugogodišnjeg dubrovačkog vodiča, da podijeli s nama neke anegdote, ali i iskreno nam kaže – jesu li naši gosti toliko, izrazit ćemo se blago, zbunjeni da ne znaju – da, i to smo doživjeli – u kojoj se zemlji nalaze! Postoji cijeli niz smiješnih pitanja koja se ponavljaju među turistima, a sad su popularna ona o ‘Game of Thrones’, odnosno je li grad izgrađen za potrebe serijala, ali nam naš vodič Denis ističe kako zapravo sam doživi jako malo takvih pitanja. Ukratko, po njemu, nije sve tako crno.
Ima i simpatičnih anegdota
-Nedavno sam podijelio s prijateljima dvije anegdote na društvenoj mreži Facebook. Prva je bila o kipu Svetog Vlaha koji se nalazi na mostu od Pila. Dok sam čekao goste, naišlo je troje Amerikanaca, a jedan od njih rukom je pokazao prema Parcu i rekao, naravno, šaljivo: ‘Ovo je svetac-zaštitnik svih turista koji su se našli u Dubrovniku! (‘This is the patron saint of all these tourists!’).’ Bilo mi je to jako simpatično, baš zato što je bilo u šali – priča nam. Druga anegdota malo ga je, priznaje, iznenadila. Na Prijekome ga je zaustavila strankinja i pitala ‘Je li ovo balkon Romea i Julije?’ pokazujući na prekrasni balkon. ‘Nije moja gošća!’, kaže kroz osmijeh. I, kako odgovoriti na ovo pitanje? Najvažnije je objašnjavati gostima, kaže, iako nije baš ljubitelj priča-pojašnjavanja. O tome, nešto kasnije.
-Dan nakon, raspitao sam se među kolegicama i kolegama zašto je taj naš lijepi balkon – balkon Romea i Julije. Pojedine kolegice, koje vode na španjolskom jeziku, kad idu preko Prijekoga svojim grupama kažu, ili odgovoraju na upit o tome, kako se radi o stilu balkona Romea i Julije, ne da on JEST balkon Romea i Julije. A turisti pričaju o tome kako ih podsjeća pa je vjerojatno tim putem to pitanje došlo do mene – ističe dalje Kurćan.
Pričamo dalje o našoj povijesti i nesretno ‘izlizanom’ kipu Marina Držića, o kojem je DuList već i prije pisao. Naime, Meštrovićevo remek djelo u neporednoj blizini Gradske uprave postalo je ‘srećonoša’, a njegov nos sve zlatniji i zlatniji. A i koljena su stradala od dodira i penjanja, a Dum Marin je polako, ali sigurno uz pomoć novih urbanih tradicija postao ‘dubrovački Grgur Ninski’.
– Naravno da ga nitko nije dirao dok je bio na Babinom Kuku, a sad se drže za nos da se popnu na njega te je to krenulo u drugom smjeru, onom gdje postaje sreća držati ga za nos. Mada ne volim tu priču, stalno pričam da to nije tako, kao da te turiste nevidljiva priča vuče ka tom nesretnom nosu – dodaje Kurćan. Kad čujemo ove stvari, moramo priznati, našim vodičima nije lako. Ipak, vraćamo se na početak priče i činjenicu kako ipak nisu svi turisti tako ‘blesavi’.
-Nedavno sam vodio jednu do najbogatijih žena Turske, milijarderku. ‘Zanima me koje su vaše reference?’, pita me ona, a odgovorim joj: ‘Vodio sam veleposlanika i ministra vanjskih poslova Vaše zemlje’. Hoću reć’, imam dugu listu VIP gostiju koje sam vodio, nemoguće je zapamtiti sve goste, ali s takvim gostima dolazi i drukčiji ‘set’ pitanja. Kod vodiča uvijek ovisi kakve goste tko vodi. Kroz svoj radni vijek vodio sam dosad uvažene goste, profesore sa svjetskih učilišta, obrazovanije ljude, posjetitelje s kojima je zaista užitak razgovarati i pokazati im naš grad. Ljude koji postavljaju pametna pitanja. Zapravo, imam sreće pa sam dosad doživio mali broj ‘glupih’ pitanja. Ali, za kraj, podijelit ću s vama jednu anegdotu sa zidina. Vodio sam jednu grupu s cruisera i pokazao sam im kapare te ih pitao znaju li kako se zove ova biljka (caper). Radilo se o Britancima, koji obično doista puno znaju o botanici. Jedna gošća je k’o iz topa izvalila: ‘Olive tree!’, na što sam joj odgovorio: ‘Gospođo, postoji razlog zašto se zove ‘tree’. ‘Tko zna, možda sam zato dobio nadimak ‘Denis the Menace’, jer znam biti brutalno iskren i ‘kulturno bezobrazan’ – zaključuje kroz smijeh naš simpatični vodič.