Biografija Bijelog dugmeta ‘Što bi dao da si na mom mjestu’ beogradskog novinara Dušana Vesića, u izdanju Naklade Ljevak, predstavljena je ove subote u Revelinu uoči koncerta Gorana Bregovića i Alena Islamovića.
Riječ je o koncertu u sklopu svjetske turneje kojom obilježavaju 40 godina od osnivanja grupe Bijelo dugme. Iako je bio najavljen, na promociji se nije pojavio Goran Bregović.
Kako je autora predstavio novinar Toni Volarić, riječ je o velikom prijatelju benda, zapravo jednim od najvećih fanova u povijesti ove grupe.
– Iz toga i iz silnih sati boravka s grupom što u studiju što na koncertima rodila se ova knjiga – istaknuo je Toni Volarić, postavljajući pitanje kako uopće 40 godina povijesti najvećeg benda na ovim prostorima koncipirati i sažeti u knjigu koja će biti čitljiva.
– Teško, trebalo je napraviti vrlo pažljiv odabir što je za unutra, a što nije. Mislim da će onaj tko čita knjigu na kraju ipak zaključiti da je dosta sretno ispala u svakom smislu. Vidim da se nitko ne ljuti. Tako da je vjerojatno ona našla svoj kut koji je manje više prihvatljiv i kritici i velikim fanovima. Vidim uglavnom i članovima benda. Neki su mi zamjerili što u knjizi nema poglavlja o tome što svirači misle o Goranu. Savjetovao sam im da sjednu i sami pišu. Bilo bi fenomenalno da imamo knjigu iz pet kuteva gledanja, ali evo za sada je samo jedan – rekao je Dušan Vesić.
Na promociji je bio i Alen Islamović, nekadašnji pjevač Bijelog dugmeta, koji s Bregovićem obilježava 40 godina ovog velikog benda.
– Pročitao sam knjigu među prvima sigurno i zadovoljan sam. Jedino je pogriješio moje godište rođenja, ali to mu opraštam – istaknuo je Islamović.
Brian Rašić, službeni fotograf Rolling Stonesa, početke svoje fotografske karijere povezuje upravo s Dugmetom.
– Oni su se pojavili u vrijeme kad je glazba bila ok, ali je bila drukčija. Na njihovim je koncertima, kako Vesić lijepo u knjizi piše, bilo dobro zezanje i uživanje. Ljudi se se počeli ponašati totalno drukčije, bilo je to totalno otkidanje – istaknuo je Rašić, koji je Vesićevu knjigu nazvao ljubavnim romanom.
– S Dugmetom se dogodio rock and roll. Do Bijelog Dugmeta sve je bila glazba, od Bijelog Dugmeta to je postalo mnogo veće od glazbe. Dugme je sve promijenilo – zaključio je Rašić.
Na promociji knjige govorili su i pjevač Davor Erceg te skladatelj Rajko Dujmić.
Bijelo dugme je najvažnija pojava u kulturi Jugoslavije u posljednjoj četvrtini dvadesetog stoljeća. U jednoj socijalističkoj kulturi koja je stidljivo tražila svoj put izvan zadanih okvira vrijednosti, bili su pojava upravo prevratnog značaja. Promovirali su neophodnost talenta, nužnost autentičnosti, važnost stava, potrebu za potpunom posvećenošću, visok profesionalni nivo i moderno pakiranje.
Zaokružili su rock kulturu i definirali tinejdžere kao organiziranu kategoriju. Izborili su se za slobodu ukusa, dotad nezamislivu u socijalističkom uređenju. Bili su jedna od rijetkih kapitalističkih tvorevina u Jugoslaviji i najbolja reklama njenim slobodama. Kod njih je bilo baš svega što krasi velike rock biografije: velikih brojeva, euforije obožavateljica, svih poroka, neobjašnjivih okolnosti i tragičnih smrti. Smatra se da su jedini u Jugoslaviji zaradili ozbiljan novac od rock muzike. Postavili su standarde u industriji zabave i neprekidno ih pomicali naprijed. Ispunili su sve snove jugoslavenske scene – osim jednog: nisu stali na svjetsku pozornicu ravnopravno s najvećim zvijezdama tog vremena. Bijelo dugme je jedini dokaz da je klasična rock’n’roll karijera izvan engleskog jezika uopće moguća.