Marko Bijača novi je kapetan Jug CO. Mladi vratar ponosan je, ali i svjestan zadatka koji mu je povjeren.
– Nema tu velikih novitati. Takve su okolnosti da sam postao kapetan i od toga ne treba dizati veliku prašinu. Čeka nas vrlo težak raspored utakmica u drugom dijelu sezone i samo ako budemo svi zajedno od igrača preko trenera, članova Uprave i navijača možemo doći do željenog rezultata. Svi moramo biti kao jedan ako se želimo uzdići iznad ovoga što nam se događa.
Prvi korak je Vojvodina i to već danas poslijepodne u 19 sati…
– Mislim da nije loše da imamo jednu lakšu utakmicu nakon ovako duge stanke. Velika većina prvotimaca će igrati, tako da će nam Vojvodina poslužiti kao dobar trening uoči onoga što slijedi. Ne očekujem rezultatske probleme, a vidim priliku za uigravanje.
Potom slijedi Galatasaray u srijedu. Igramo za Pava Hađiju jer će sav prihod biti doniran u svrhu njegovog liječenja, ali igramo i za bodove. Važne bodove…
– Preko Pava Markovića smo na dnevnoj razini upoznati s onim što se događa s Pavom Hađijom. I ovim putem pozivam sve naše sugrađane da dođu i podrža akciju, ali ako budu spriječeni iz bilo kojeg razloga, neka pronađu načina kako se odazvati. Galatasaray? Težak zadatak. Nema nam Nikše koji je jako bitan za našu igru, ali bez obzira što nismo kompletni, želimo pobjedu koja nam je važna. Onaj Galatasaray s kojim smo igrali prije dvije godine nema nikakve veze s ovim danas. Oni su danas skup srpskih i crnogorskih reprezentativaca. Predvođeni Šćepanovićem i Mlađanom Janovićem, te centrima Nikićem i Vukčevićem zadat će probleme mnogima. Primorje je imalo velikih problema s njima u Istanbulu. Ne smijemo im dozvolit da se razigraju.
Vratimo se na kraju ulozi kapetana. San svakog djeteta koji se bavi vaterpolom u Dubrovniku je jednoga dana postati kapetan Juga. To je ipak priznanje, koliko god Marko Bijač bio čvrsto na zemlji.
– Neznam, nekako se to dogodilo… zapravo nisam ni svjestan svega. Ali najiskrenije, maksimalno sam posvećen utakmicama koje su pred nama i ne razmišljam o tome na takav način. Možda ću za par mjeseci shvatit koja mi je uloga povjerena, ali možda sve ovo skupa, način na koji ja to doživljavam, nije ni loš. Budući sam sto posto siguran u podršku suigrača, uvjeren sam da neće biti pritiska. Nemojte misliti da mi nije čast, pa ja sam dijete Juga i normalno je da sam ponosan, ali svjesno pokušavam taj dio zanemarit i posvetit se onome što nas čeka u bazenu. Ako mi odradimo svoje u bazenu, onda ćemo uz pomoć trenera, uprave i navijača sve drugo posložiti bez problema.
Jug.hr