Pred mnogobrojnom publikom, sinoć 28. studenog u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu predstavljena je publikacija Baština u knjizi – Iz konzervatorske i radijske bilježnice (1991. – 2021.), povjesničarke umjetnosti, konzervatorice i radijske urednice Maje Nodari. Na predstavljanju su sudjelovali u ime nakladnika predsjednik DPDS-a, dipl. ing. građ. Vedran Kosović, akademkinja Željka Čorak, prof. dr. sc. Marko Špikić, urednik izdanja dr. sc. Danko Zelić, autorica mr. sc. Maja Nodari te pijanistica Ivana Jelača, dok se, zbog nemogućnosti dolaska, videom prisutnima obratio dr. sc. Joško Belamarić. Program je moderirala dr. sc. Jelena Obradović Mojaš.
Održano u jednoj od najljepših secesijskih zgrada u Hrvatskoj, sagrađenoj 1913. godine, zagrebačko predstavljanje publikacije okupilo je brojne kolege, suradnike i prijatelje povjesničarke umjetnosti, konzervatorice i radijske urednice Maje Nodari, kao i brojne druge zainteresirane za njezin bogati cjeloživotni rad. Koliko je cijenjen rad autorice te koliku vrijednost i težinu nosi objavljena publikacija najbolje sumira posljednja rečenica obraćanja akademkinje Željke Čorak: “Vrijedi imati život koji staviš u korice da bi ponovno služio.”
Podijeljena na 10 tematskih cjelina, publikacija sadrži autoričine povijesno-umjetničke i kulturno-povijesne esejističke tekstove napisane između 1991. i 2021. godine, dijelom prethodno objavljene u časopisima i na Hrvatskom radiju. Kako autorica ističe, oni su subjektivni i objektivni u isti mah. Osobni utoliko što bilježe godine njezinog života s baštinom i mijene u njenome stoljetnom trajanju, s prizvukom memoarskoga, objektivni u smislu bogatstva postojanja dugovječnosti i slojevitosti izuzetnoga dubrovačkog nasljeđa. Namjera im je upozoriti na mnoge činjenice, važne spone u razumijevanju kontinuiteta ne samo graditeljskoga nego ukupnoga baštinjenog kulturnog tkiva u njegovu dugom, braudelovskom trajanju.
Maja Nodari je povjesničarka umjetnosti, konzervatorica, radijska urednica. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog i muzičkog obrazovanja u Dubrovniku, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i engleski jezik (1972.) te magistrirala iz područja dubrovačke stambene arhitekture (1977.). Cijeloga se radnoga vijeka bavila raznim aspektima dubrovačkog kulturnog nasljeđa kao konzervatorica savjetnica u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, te urednica na Hrvatskom radiju, Radio Dubrovniku – gdje je, između ostalog, pokrenula ciklus emisija Baština koji je kontinuirano uređivala i vodila trideset godina (1991. – 2021.). Kao konzervatorica tijekom niza godina upoznala je, opisala i interpretirala čitav niz konkretnih spomenika i ambijenata, objavljenih u stručnoj i znanstvenoj periodici. Koautorica je knjige Crkva svetoga Vlaha na Gorici (Dubrovnik, 2011.). Objavljuje znanstvene, stručne i publicističke radove, pisane i multimedijalne. Za rad na zaštiti spomeničke baštine u vrijeme Domovinskog rata, posebno javnim djelovanjem pisanom i izgovorenom riječju, za obogaćivanje i čuvanje hrvatske kulture i kulturnog identiteta, Odlikovana je 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Bavi se i nematerijalnom kulturnom baštinom, naročito fenomenom Feste sv. Vlaha, pa je i njezinom zaslugom Festa sv. Vlaha upisana na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine čovječanstva 2009. godine. Primila je 2012. godišnju nagradu za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu, a 2021. godine Nagradu Grada Dubrovnika za izniman doprinos očuvanju i promicanju kulturne baštine Dubrovnika. Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Matice hrvatske, te Društva prijatelja dubrovačke starine.