Mladi konavoski poduzetnik Ivo Ruso na Festi svetoga Vlaha sudjeluje od malena. Prije je sudjelovao u procesiji u konavoskoj nošnji, a već deset godina je barjaktar iza velikog čilipskog barjaka. Iako vodi svoj auto servis, vremena za Festu uvijek ima i nikada mu nije teško obući nošnju i uputiti se u grad s jednim od čilipskih barjaka. On prenosi i običaje koji se u Konavlima štuju.
Na Festi od malih nogu
– Od svoje 13. godine idem na Festu. Kroz srednju školu je bilo možda godina ili dvije prekida da nisam nosio barjak, ali bi se obukao u nošnju. Sad, zadnjih deset godina baš aktivno sudjelujem s barjakom. Prije, dok smo bili djeca, uvijek bi išli u procesiji, ali nismo mogli nositi veliki barjak jer smo bili mali. Imamo i malih barjaka, onih koji su kao križi, koji se ne mogu povijati nego se samo klanjaju. Ima i velikih koji se povijaju. Ima čak djevojačkih, ženskih, a ima i manjih koje mogu nositi mlađi. To su ti križi koji nisu veliki, a ni teški – priča nam naš sugovornik.
Organizacija i priprema za Festu
Posebnu ulogu za Čilipljane ima svećenik don Josip Barišić koji godinama vodi i motivira svoje župljane čuvajući tradiciju.
– Don Josip ima posebni poziv od Boga kojeg ne može svatko imati. Podupire nas, svakoga zazove, sve drži u rukama. On ima skoro 80 godina, ali još vozi auto, ima volje i energije. On to sve drži, treba ga čuvati dok ga imamo tu. Stvarno je lijepo kada imate u svojoj župi svećenika koji brine za apsolutno svaku sitnicu. To je blagoslov od Boga – naglasio je Ruso.
– Za Festu on organizira i kombi, pošalje poruku za organizaciju, sve nas skupi, inzistira da nas počasti i objedom. Nađemo se par dana prije Feste, a pogotovo ako ima netko mlađi tko želi povijati barjak. Mi mu pokažemo kako se povija jer postoji tehnika povijanja barjaka da se barjak lijepo vijori i da se povija – rekao je Ruso.
Organizacija zahtjeva veliki trud i predanost u danima pred Festu. Ipak, ne mogu svi doći u grad na svetoga Vlaha.
– Sve je to na bazi nas entuzijasta. Nas nekoliko koji na Festu idemo svake godine, i stariji i mlađi. Mi uvijek zazovemo ekipu iz cijele župe, pa tko može, može. A ne mogu svi, netko radi, netko je u drugim obavezama. To bi trebalo svrstati kao neradni dan u našem kraju, dan Feste svetoga Vlaha – naglasio je naš sugovornik.
Festa iz kuta barjaktara
Konavle su posebne po mnogočemu, pa tako i po tijeku Feste jer rano ujutro treba biti u gradu i obučen u nošnju, za što treba vremena.
– U nas je to uvijek tako. Treba se dići rano za spravit sejer treba već u 6:30 biti u gradu. Kada se doma obučemo i spravimo, idemo u našega don Josipa. On sve barjake i nas barjaktare blagoslovi. Naravno, kad dođemo u Grad, na Pločama čekamo trombunjere. Tad svi idemo za njima prema Pilama. Na putu do Pila nas dočekaju i časne Službenice samostana Milosrđa koje nas počaste. Nakon toga, barjaci se povijaju ispred vrata od Pila i siđemo na Stradun. Nakon svečane mise kreće procesija i završno povijanje ispred crkve svetog Vlaha, predstavljanje župa ispred katedrale te posljednje povijanje na Pilama – kazao nam je sugovornik.
Čilipski barjaci
Konavljani su vjerni sudionici Feste svetoga Vlaha. Svake godine je u procesiji najviše onih u konavoskoj nošnji. To je i logično budući da su Konavle velike, a samo je Župa Čilipi mnogobrojna.
– Naša župa je specifična zato što je velika: od Čilipa, jedan dio Zvekovice, Uskopllje, Gabrili, Komaji, Močići… Zapravo je nekad davno bio običaj da svaki mali zaseok ima svoju crkvicu. Zato tih malih crkvica po Konavlima ima puno. A u svakoj od njih se čuvao barjak koji je bio navezen konavoskim vezom. Međutim, jedne godine je naš svećenik don Josip Barišić odlučio okupiti sve barjake u crkvi svetog Nikole u Čilipima, da su svi barjaci na jednom mjestu. Prije je bio običaj braće po selu, pa bi se barjak nosio od starješine do starješine. No, ti običaji polako izumru, pa je većina barjaka iz čilipske župe na jednom mjestu. Jedino Gabrili i Zvekovica barjake drže u svojim crkvicama. Običaj je da se iz svakog sela nosi barjak i da ga nosi netko iz tog sela. Ako nije tako, onda ga nosi netko od nas koji idemo na Festu – objasnio nam je Ruso.
– Mislim da je jedne godine bilo preko 20 barjaka iz Čilipa. Sada nas zna biti 16 ili 18 barjaka. Malo je problem zainteresirati mlađe generacije i što je mlada ekipa s folklora na fakultetu i nisu tu za Festu. A to je opet jedan dan u godini kad ne bi nikome trebalo biti teško. Imamo Festu koja je i u svijetu prepoznata tako da bi to trebalo biti na čast – istaknuo je naš sugovornik.
Prezenca nošnje
Festa svetog Vlaha nije samo vjerski događaj, već i prilika za očuvanje i predstavljanje bogatstva nošnji.
– Festa svetoga Vlaha je prilika da pokažemo bogatstvo konavoske nošnje. Na taj dan obuku se najbolje nošnje. Konavle su specifične jer smo uvijek imali jako puno robe: vez za korotu, vez za svadbu, za svaki dan; kakvu kapu je nosila mlada cura, udata, neudata – objašnjava Ruso.
– Mama, tetka s njene strane i moja baba, sve žene s mamine strane su dobro potkovane što se tiče konavoske nošnje. Zadnjih nekoliko godina smo se za Festu obukli svi: i tetka, i sestre, i ja. Mama je u Čilipima prije prodavala i vezivo. Mama čak i dan danas izrađuje konavoske kape i pravi dio konavoske nošnje. Meni je baba od obitelji Kušar, a oni su baš bili ‘rukati’, vrijedni, znali su i vesti. Od tud je sve poteklo. A baba je prije imala dosta toga, ali je u ratu puno konavoske nošnje izgorilo. Nešto se iza i obnovilo – govori nam naš sugovornik.
Održavanje tradicije
Održavanju tradicije Ivo Ruso pridonosi i kao član KUD-a Čilipi u kojem godinama aktivno pleše, uči mlade, a odnedavno ima novu veliku čast, ali i odgovornost.
– Od prije dvije godine govorim svadbenu konavosku zdravicu uz nasljeđe Luka Novaka, čilipskog folklornog oriđinala koji mi je ostavio i prepustio tu čast. Govorim je za vrijeme izvedbe KUD-a Čilipi i nedjeljom ispred crkve svetog Nikole te prijateljima na svadbama – pohvalio se Ruso.