Vječita tema svako ljeto kojom se mi novinari bavimo, a građani malo je reći negoduju, su ležaljke i ostali popratni rekviziti na kojima jedni zarađuju, a zbog čega ogromni broj kupača trpi nepravdu. Jer, postoji zakon koji je jasan, a sustavno se i bez ikakvih ili neznatnih sankcija za prekršitelje, grubo krši. I nikom ništa. Iz godine u godinu. A nadležni, ponavljamo se k’o papige iz sezone u sezonu, „prebacuju lopticu“ jedni na druge i u suštini samo zbunjuju građane po pitanju odgovornosti za dovođenje stvari u red.
Bolje je, ali i dalje protuzakonito
Naš fotoreporter „bacio“ je đir po dubrovačkim plažama da provjerimo je li ove godine išta bolje. Kako se reče – slike govore više od riječi, pa procijenite sami! Stvari su na pojedinim plažama bolje, ležaljki i, kako smo rekli, ostalih popratnih rekvizita poput suncobrana, plastičnih stolića i slično, je na nekim lokacijama manje. Pitanje je koji je razlog ili što bi se po pučki reklo „u kojem grmu leži zec“. Jesu li se koncesionari i nositelji koncesijskih odobrenja odlučili makar manje oglušivati na zakon? Ili je poboljšanje situacije, što je ipak izglednije, posljedica općepoznate činjenice da su nam gosti sve manje spremni trošiti. Pa čemu onda prostrijeti ležaljke uzduž i poprijeko cijele plaže kad će zjapiti prazne?! Jer će i naši gosti, čija se struktura neminovno promijenila, radije se zavaliti na žale ili beton, nego za ležaljku i suncobran dati tipa 15, 20 ili 30 aura, kako gdje. Jednako kao što radije kuhaju po apartmanima, o čemu nam svjedoče privatni iznajmljivači i vlasnici restorana, negoli plaćati za veliki broj njih očito preskupa jela i pića.
Copacabana, Banje, Sveti Jakov, Coral, President, Češke banje… Teško, ma praktički nemoguće, je bilo ‘ugurat’ se sa šugamanom između ležaljki. Ili si mogao ako ti je prihvatljivo da si u hladovini između ležaljki i suncobrana s obje strane ili pak da ti nečije noge doslovno vise nad glavom. Sad je negdje bolje, a negdje, kao što i sami vidite iz priloženih fotografija, isto. Nadležni, očito, i dalje toleriraju grubo kršenje zakona. I nikom ništa, ili što bi se po pučki reklo, kao i svake sezone do sad, „pojeo vuk magare“.
Ležaljke sklopljene i složene i nikako prvi red do mora
Da ponovimo gradivo… Zakon je jasan: koncesionar može obavljati gospodarske djelatnosti za koje mu je koncesija dana na javnoj plaži u naselju na najviše 40 posto, a za javnu plažu izvan naselja na najviše 60 posto kopnenog dijela.
Ležaljke ne smiju biti postavljene prvi red do mora. A što je prvi red do mora? To nije ni metar, ni metar ipo niti dva! Jer u tom prostoru prska more, šugaman, stvari… Hotel može, naravno, imati koncesiju na obližnjoj plaži – ali ona mora biti dostupna svima. I dalje se uprave određenih hotela ponašaju na isti način kao i ranije, ‘zapasaju’ cijelu plažu kao da je privatno vlasništvo, a mi smo ‘građani drugog reda’.
Uopće prazne ležaljke ne bi smjele biti postavljene i tako ometati upotrebu općeg dobra, već uredno sklopljene i složene na za to određenom skladišnom mjestu, sve do početka zahtjeva za korištenje istih od strane gostiju. Na kolikoj površini određuje se dozvolom, ali svakako ne bi smjele biti na većoj od gore navedenog postotka koji vrijedi za koncesije na plažama.
Građani nam se ovo ljeto, za razliku od prošlih, znatno manje javljaju sa pritužbama koje smo prijašnjih sezona dobivali gotovo na dnevnoj bazi. Naročito prepričavajući nam neugodna iskustva s dubrovačkih i plaža po okolici s kojih su ih zaposlenici, naravno po nalogu ‘gazda’, doslovno tjerali jer nisu iznajmili ležaljku i/ili suncobran i kupili piće, ukratko – potrošili. Valjda su više oguglali i nemaju uopće vjere da se išta može po tom pitanju promijeniti na bolje.
Zakon na snazi skoro 2 godine
Prije dvije godine usvojen je novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. I dok su nadležni obećavali da će nastupiti velike promjene u korist zaštite tog javnog dobra, odnosno prava građana na njegovu upotrebu, pravni stručnjaci su bili u najmanju ruku skeptični. I njihov se skepticizam pokazao itekako opravdanim prošlo ljeto. Ma i ovo je. U suštini, tvrdili su pravni stručnjaci i ispostavilo se da su u pravu, problem nije bio toliko u odredbama ‘starog’ zakona koliko u njihovoj neprovedbi od strane nadležnih tijela. Odgovornost se ‘spustila’ na tijela lokalne samouprave, dakle za gradske je plaže od usvajanja novog zakona odgovoran Grad Dubrovnik iz kojeg su se prošle godine pred sezonu hvalili kako su pripremili opsežan i vrlo ambiciozan Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Dubrovnika za razdoblje od 2024. do 2028. godine.
Prošlo ljeto iz nadležnog Upravnog odjela za turizam, gospodarstvo i more pravdali su se kako nisu imali dovoljno vremena, a ni načina za provedbu zakona. Što je dijelom i „držalo vodu“, jer do prošle sezone nisu bili doneseni svi predviđeni pravilnici i ostali podzakonski akti bez kojih je bilo praktički nemoguće djelovati. Najavljivali su tada kako će „biti bolje dogodine“. E pa sad je to „dogodine“. Ali generalno gledajući i nije baš bolje. Pa vidite i sami po fotografijama! A to što je negdje bolje očito je posljedica gore navedene činjenice da su nam gosti sve slabiji potrošači. A nadležni se sada zaista nemaju čime opravdati za neprovedbu svojih zakonskih ovlaštenja i obveza.
Podsjetimo još da je za koncesije nadležna Županija. Međutim, kako smo naglašavali i prošlih godina u toliko navrata, to ne znači da Grad može ‘oprati ruke’ od gradskih plaža koje su pod koncesijom, jer ga Zakon obvezuje na ‘brigu o zaštiti i osiguravanju opće upotrebe pomorskog dobra’, te ‘nadzor nad pomorskim dobrom u općoj upotrebi’, a plaže bez obzira na koncesiju i dalje su u općoj uporabi. Zakonska obveza Županije je ‘nadzor nad izvršavanjem preuzetih obveza na temelju koncesija’. Dakle za stanje na dubrovačkim plažama koje i dalje nije u skladu sa Zakonom podjednako odgovornost snose Grad Dubrovnik i Dubrovačko – neretvanska županija.
I dalje sporne granice plaža
Pravni stručnjaci i dalje stoje pri stavu kako Zakon nije dobar, jer se njegovoj izradi nije pristupilo na ozbiljan način koji je nešto tako važno kako opće, pomorsko dobro, zahtjeva. Naime, aktualni zakon, jednako kao ni stari, nije adekvatno riješio ključno pitanje utvrđivanja kopnene granice pomorskog dobra. Zakonom je propisano da je plaža pomorsko dobro, ali gdje je točno granica plaže i dijela zemljišta koje nije plaža i koje je u stvarnopravnom režimu, odnosno vlasništvu ostalo je nedorečeno, nejasno.
Mi „obični“ građani se možemo radovati da je situacija na terenu, odnosno na pojedinim pplažama, ovo ljeto po nas bolja. Međutim nikako i dalje onakva kakva bi zaista trebala biti, sukladno Zakonu. Žalosno zaista…
Foto: Ivan Pozniak