Dubrovnik bi uskoro trebao biti bogatiji za još jednu povijesnu atrakciju. Nakon višedesetljetnog rada koji su otpočeli 1981. – iskopavanja, arheoloških istraživanja, konzervacije i restauracije otkrivenog ispod gradske prvostolnice i obližnje joj Bunićeve poljane te potom osmišljavanja načina kako ono predstaviti javnosti izgledno je da konačno zaživi projekt ‘Tajne dubrovačke Katedrale’ čije idejno rješenje i glavni projekt potpisuje tvrtka Alfa Plan, odnosno dipl. ing. arh. Stjepo Butijer.
Jedinstveni muzejski prostor
— Pronađen je veći broj objekata i vrijednih nalaza koji dokazuju da je zauvijek promijenjena slika o najranijim stoljećima Dubrovnika. Teško je nabrojiti sve stručnjake koji su na ovome radili. Neiminovno ipak je spomenuti prof. Josipa Stošića, prof. Ivicu Žile, arhitekte Ivana Tenšeka i Egona Lokošeka. Međutim, ja sam uvijek ostao optimist, vjerujući da će se on u dogledno vrijeme realizirati kako bi se objedinio jedinstveni podzemni muzejski prostor bruto površine 1910 metara četvornih. O cijeni je teško sad govoriti, ali ona bi bila oko 16 milijuna kuna – objasnio je za čitatelje DuLista Butijer.
Podsjetimo, arheološkim istraživanjima ispod Katedrale i Bunićeve poljane vođenima od 1981. do 1986. godine pronađeni su ostaci većega broja objekata – dvije velike trobrodne crkve ispod sadašnje barokne katedrale, četverolisna kapela tzv. memorija, kasnoantički obrambeni zid, masivni temelj zvonika, tj. krstionice, nekoliko kuća, zidanih grobnica, te mnogo drugih vrijednih nalaza. Interpretacija ovih zanimljivih nalaza ni danas ne prestaje intrigirati znanstvenike.
— S ciljem javne prezentacije ovoga slojevitog arheološkog lokaliteta ispod današnjega živoga grada, na inicijativu Zavoda za obnovu Dubrovnika i Dubrovačke biskupije izrađen je projekt uređenja, odnosno rekonstrukcije podzemne muzejske etaže ispod Katedrale, Bunićeve poljane i palače Basegli- Gozze kako bi se stvorio muzej sa svim pronađenim nalazima. Tajna o tri katedrale više nije tajna jer su velika arheološka istraživanja otkrila postojanje istih kao i još mnoge druge nepoznate povijesne činjenice – poručio je.
Od početka istraživanja pa do danas u proces uključen je veliki broj stručnih osoba. Za izrazitu upornost i osigurani kontinuitet rada na ovom specifičnom projektu, ističe ovaj ugledni dubrovački arhitekt, itekako je zaslužan velečasni dr. don Stanko Lasić, dugogodišnji katedralni župnik. Istraživanja, objašnjava nam, međutim i dalje se nastavljaju kroz studentske radionice akademskom suradnjom Župe Velike Gospe s Filozofskim fakultetom u Zagrebu te preostalim partnerskim ustanovama.
Ulaz na mjestu današnje trgovine Croata
Pronađeni vrijedni fragmenti kamene plastike, ulomaka zidnih slika, gravirane keramike, posuđa i slično, također će biti predstavljeni. Za to, naglašava nam, zasluga prije svega pripada neumornom povjesničaru umjetnosti Ivanu Viđenu koji kontinuirano prati radove. Projekt podzemne muzejske etaže je jedinstven, a uključuje najstariji dosad identificiran građevinski objekt na istraživanom prostoru – obrambeni zid iz 5. ili 6. stoljeća koji pripada većoj arhitektonskoj cjelini, najvjerojatnije kaštelu.
— Nakon završenih početnih arheoloških istraživanja u zoni Katedrale i Bunićeve poljane postavljene su stropne armirano betonske ploče s ugrađenim instalacijama u Katedrali i Bunićevoj poljani. Stropna konstrukcija u Katedrali odvaja liturgijski dio od muzejskog dijela, a na Bunićevoj poljani ponovno uspostavlja prohodni javni trg iznad muzeja. Kako bi se ova podzemna muzejska etaža mogla prezentirati nužni su bili prateći prostori glavnog ulaza i izlaza, sanitarnih čvorova, prostora za termotehničku opremu, prostori za prezentaciju pokretnih nalaza – govori Butijer.
Kupnjom prizemlja ugaone kuće Palače Bassegli-Gozze osigurala se ta mogućnost pa bi se upravo na mjestu današnje trgovine Croata, nalazio glavni ulaz. Uz njega, sukladno standardima, bio bi smješten sanitarni čvor, kutak s pokretnim pronalascima te recepcija i kontrola ulaza. Stubištem bi se spuštalo u podrum, a s njim se planira koso postaviti i invalidska platforma. Podzemni predio između Katedrale i ovog objekta iskoristio bi se, ovisno o rezultatima arheoloških istraživanja.
— On bi se mogao koristiti i kao prijamna zona te može biti u svojstvu manjeg lapidarija i multimedijalne dvorane. Linija kretanja odvijala bi se tako da posjetitelji idu stazom zapadno uz obrambeni zid u prostor ispod Bunićeve poljane zaobilazeći ‘memoriju’ te ulaze s južne strane romaničke crkve u podzemlje Katedrale. Hodna linija zatim nastavljala bi se do centralnog dijela bizantske bazilike, odnosno do apside – svetišta i u produžetku do drugih manjih prostorija sa sjeverne strane – priča nam Stjepo Butijer.
Mogla bi primiti do 30 posjetitelja
Izlaz bi bio sa sjeverne strane romaničke katedrale u zoni puča i baroknih grobnica, dakle ispod sakristije barokne katedrale prema novoplaniranom stubištu gdje se nalazi početna točka i tako se zatvara krug obilaska ovog muzeja. U dogovoru s arheolozima i konzervatorima, dodaje Butijer za DuList, veći dio hodnih linija bio bi uređen na drvenim ili metalnim perforiranim hodnim plohama na podlošcima kako bi se gazišta odvojila od postojećeg poda, izbjegavajući vrijedne nalaze.
— Na mjestima gdje je potrebno predviđa se postavljanje gazišta od prozirnog lameliranog stakla kako bi nalaz ostao vizualno dostupan. Hodna linija bila bi izvedena tako da se ne bi nametala vrijednim nalazima. Na ovim atraktivnim hodnim linijama osiguralo bi se mjesta za 20 do 30 posjetitelja kako bi vodiči mogli dati stručna objašnjenja, a to bi ujedno zadovoljilo i mikroklimu. Od konstruktivnih zahvata pak najbitnije je izvesti proboje kroz postojeće dijelove zidanih konstrukcija radi uspostave kružnog pješačkog toka koji je neophodan prilikom razgledavanja – iznosi.
Postojeći zidani kameni svodovi pojedinih podrumskih prostorija, napominje dipl. ing. arh. Stjepo Butijer, su u lošem stanju. Imaju mnoštvom oštećenja zbog čega se predviđa injektiranje pukotina i uređenje sljubnica po svodnim plohama s donje strane. Prisustvo podzemnih voda ovdje, kaže, također predstavlja jednu enigmu što je vidljivo iz ‘Izvješća o istraživanjima podzemnih voda u podzemlju Dubrovačke katedrale i Bunićeve poljane’. Naime, prije iskopavanja predio Katedrale i Bunićeve poljane bio je ispunjen nasutim materijalom pa je cirkulacija podzemnih voda koje su tekle iz okoliša prema temeljima imala difuzni karakter.
— Nakon iskopavanja protok vode je postao koncentriraniji te je došlo do ispiranja muljevito-pjeskovitih čestica u temeljnoj zoni. Nakon otkopavanja Bunićeve poljane pristupilo se čišćenju bunara. Kasnijim proučavanjem uočena je njegova povezanost s morem. Radi rješavanja problema podzemnih voda i osiguranja podzemne muzejske etaže od poplavljivanja namjeravamo postaviti crpke u bunare koje će se uključivati kada voda dosegne kritičnu granicu te će se od bunara odvoditi cjevovodima do prepumpne stanice, a nadalje u gradski sustav za odvodnju otpadnih i oborinskih voda – objašnjava Stjepo Butijer.
Mikroklima koju je potrebno održavati u cjelovitoj podzemnoj muzejskoj etaži, tumači, prvenstveno je u funkciji zaštite samih nalaza, a tek potom u svrhu udobnosti posjetitelja. Zbog mogućnosti kristalizacije vlaga će se, kako bi se to izbjeglo, održavati u rasponu od 75 do 80 posto. Temperatura, tvrdi nam, praktički nema nikakav utjecaj na kristalizaciju pa će ona ovisno o godišnjem dobu rasti od 12, najviše do 26 °C. Istovremeno, ističe, da bi se postigli traženi mikroklimatski uvjeti nužno je provesti tlačnoodsisnu ventilaciju, što znači izvesti razvod tlačnih i odsisnih kanala.
— Trase ventilacijskih kanala u potpunosti prate hodne plohe muzejskih prostora, odnosno linije kretanja ljudi. Pretežni dio rasvjetnih tijela bio bi iz stropne konstrukcije gdje su postavljeni kanali i električni kablovi te manji dio iz podova i zidova koji će se naknadno izvesti prema projektu prezentacije nalaza. Veći dio arheoloških istraživanja je napravljen i na temelju toga izrađen idejni i glavni projekt rekonstrukcije. Prema njima je ishodovana lokacijska i građevinska dozvola kako bi se radovi mogli nastaviti – zaključuje autor projekta ‘Tajne dubrovačke Katedrale’ čiju realizaciju prema njegovim navodima bi mogli ugledati u što skorije vrijeme.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 18. rujna 2019.