As od puca, Pero Franić – prvi put

I najljepši dan u godini, Božić, ostade iza nas. A pred nama je još jedna Nova godina naših života. Neumorno kolo života ne prestaje se okretat. Da, ima i onaj nastavak, Đivov: ''Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje; tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ostaje!“

Dobili smo i novi Sabor, sad će i nova vlast. Ne u Gradu, već u državi nam. Za početak najavljuju nova poskupljenja i referendum, volju naroda o ulasku u EU. A naš ulazak tamo gdje smo već odavno po puno tog, podsjeća na ono već napisano; kao da upadamo na neki tulum u neke sitne sate, kad je zabava već gotova, ostalo je tek još malo lošeg ića i pića, sviraju se sentiši za kraj i svi bi išli doma. S tuluma. Koji je došao svom kraju. Pametnom dosta.
 
Nepodnošljiv za život
 
Po najavama sa svih strana, Dubrovnik će vrlo skoro postati grad nepodnošljiv za normalan život svojih stanovnika. Za koju godinu mogli bi pričat jedni drugima kako je to nekad bilo. Gledajući neke davne slike, pune osmijeha i drage čeljadi, ispunjene ulice domaćim likovima. A i te stare slike pronaći će te tek u nekom starom, pomalo i propalom foto albumu. Tražeći još po koje čeljade koje ima bar te stare albume, za sjetit se i čut neke priče, sa Straduna prema Roku ulazim u ulicu nazvanu po piscu kažu prve i najljepše dubrovačke maskerate „Jeđupka“, Andriji Čubranoviću.
 

Baš ta ulica stoljećima se zvala Svetoga Rocca, a od 1912. godine zove se Čubranovićeva. A on je bio zlatar, rodio se 1480., a umro 1550. godine. Zbog posla često je putovao u Firenzu, tamo čuo pokladne pjesme slične onima u Gradu, te napisao svoju „Jeđupku“, kažu spisi 1527. godine, što bi preveli kao ciganka iz Egipta. E sad, neki spisi pak kažu kako je tu „Jeđupku“ napisao Mikša Pelegrinović? Al' u tu ulicu uđoh tražeći jednog od najvećih likova sporta Grada, svakako dobro znano čeljade Grada, Krešu Nikića. Onog koji je bio vođa puta do Barija vaterpolistima Porporele 1964. godine. Al' ni njega nema tamo odavno, tek srećem mu u điru sina Nikolu. A Krešo je, kao i mnogi, iz Grada preselio u Župu. Za stare slike treba tamo poć'.
 
Golom Jerkovića
 
Pa priča krene u drugom pravcu, također već spominjana u ovom điru, još malo u povijest nevjerojatne igre „na puca“. Ipak najpoznatije igre nekadašnjih klinaca Iza Roka! Konačno sam „uhitio“ Pera Franića! Jednog od četiri asa ove igre, pobjednika nekoliko turnira, a posebno onog velikog finala 1981., kad su već bili odrasli ljudi, a kada je golom puce zvane Jerković sa 1 – 0 pobijedio također velikog igrača na puca, Branka Šutala! Njegova ekipa puca zvala se Hajduk, a Brankove puce zvale su se Real. Svi su imali imena svojih puca po velikim klubovima.

To veliko finale čak je i snimljeno. A snimio ga je također veliki igrač na puca, Rokaš Matko Sršen, u filmu koji traje 13 minuta. To treba vidjet! Zapravo, Matko je snimio cijeli završni turnir te godine, sve znana imena, a posebno dojmljivo taj finalni obračun dva po mišljenju mnogih najbolja „pucara“.
Odgledali film, pa krenu Perova sjećanja… nalazi stare fotografije, lista albume, još dok su bili klinci, prvi turniri. Ali pokazuje i fotke sa turnira kad su odrasli, veliki ljudi koju svoju dječju igru nisu zaboravili. Nikad. Pa je igraju i dan danas. U jednom kadru ovog filma, Perova majka Marija kaže „Voljela bi da se Pero oženi, pa da zaboravi na te puce! Al' njemu su puce sve!“ Pokazuje Pero i nekoliko zadaćnica, u njima su zapisani svi rezultati turnira na puca. Za ne vjerovat! To mi ostavlja za prolegat preko blagdana. Pa vadi stari lesonit, igralište za puce, pa vadi puce iz neke kutije, klekne i pokazuje kako se to igralo na puca. Tu tek krene priča, al' to drugi put.
Došli smo do kraja ovog đira i ove godine, pa neka Vam ova Nova bude zdrava i sretna, vesela čak! I neka nam Bog bude na pomoći. Po svemu što nam se događa, trebao bi i on konačno malo obratiti pažnje i na nas.
 
PRILOZI:
– Iza Roka, na puca neke davne godine, tražite se Rokaši!
– Ili ste Rokaši možda na ovoj, opet igra na puca Iza Roka nekad davno
– Na puca se igra cijel život, pa i kad ste odraste! Vječno veliko finale dva najbolja: Pero Franić – Branko Šutalo
– I nakon svih godina, Pero pokazuje kako se igra "na puca"