Iako je bila na brojnim putovanjima i obišla veliki broj gradova od Šangaja do New Yorka, vratiti se doma svaki je put za nju neprocjenjivo. Arhitektica Marja Mia Kolendić neizmjerno cijeni svoj rodni Dubrovnik, a boravak u njemu bude joj pogotovo drag zbog roditelja i prijatelja. Govori nam da joj je posebno i vratiti se na Pelješac gdje je provela veliki dio svoga djetinjstva. U Stonu je završila i osnovnu školu, a njeni roditelji i dalje tamo žive. Predivna je to zajednica, kaže – ‘među svojima si, svatko zna tvoje ime i zajedno se prisjećate starih vremena i posebnih trenutaka’. Ta je familijarnost i jednostavnost života, kako kaže, opuštaju.
— Poznaješ svakog susjeda, skupa pijete kavu. Poseban je to odnos prema zajednici, ponešto različit od onog u Zagrebu. Nedostaje mi ponekad taj osjećaj u velikom gradu. Tempo života i odnos prema ljudima znaju biti vrlo različiti… – navodi nam Kolendić koja se s nama vratila u srednjoškolske dane, kada se bližila odluka o izboru fakulteta.
— Kad se sjetim tog razdoblja života, dojma sam da je upisati arhitekturu bila samo moja odluka. No, sada vidim kako je na to utjecala i moja obitelj. Moja majka je uvijek kupovala specijalizirane časopise za interijere. Imali smo stan na Pločama kojeg je predivno uredila, sjećam ga se u detalje i sada. Nekako sam uvijek živjela u toj estetici do koje je moja obitelj uvijek držala – govori nam Kolendić. Otac se, dodaje, bavi okvirima za slike, također industrijom koja je bliska umjetnosti. Zbog toga je njena kuća uvijek bila prepuna slika i umjetnina. Voli i modu, kroz koju se kreativno izražava. ‘U njoj se može eksperimentirati i biti svoj’, dodala je. Dakle, uvijek je bila postojana ta njena ljubav prema – lijepom, estetici, dizajnu i arhitekturi, a koja je dosegnula visine tijekom njenih gimnazijskih dana.
‘Osjećam se počašćeno’
Jedan od posljednjih projekata na kojem je radila, baš u Dubrovniku, bila je rekonstrukcija i uređenje Palače obitelji Kaboga iz 17. stoljeća, smještene na Stradunu, a danas poznate kao Bota Palace. Radilo se o potpunoj rekonstrukciji ove kuće u povijesnoj jezgri, a što Marja smatra itekako zahtjevnim poslom. ‘Bila je to rekonstrukcija od početka do kraja’, reći će. Prvi korak prema realizaciji bilo je zeleno svjetlo od konzervatora.
— Moram istaknuti važnost konzervatora koji su dali smjernice, a kojih se bez ikakve dileme i pitanja moramo pridržavati. Kuća je konstruktivno osuvremenjena. Također, važnost smo dali funkcionalnosti. Nakon svega, kao šećer na kraju dolaze estetika i dizajn, koji moraju sve to spojiti u cjelinu – rekla je, posebno istaknuvši kako joj je iznimno drago da je mogla raditi na takvom projektu. Jer, kako dodaje, to nije nešto na čemu se radi svaki dan.
— Osjećam se počašćeno jer je privilegija raditi na palači na Stradunu. Kad sam dobila taj projekt, bila sam jako uzbuđena i s mnogo entuzijazma sam mu pristupila zajedno sa svojom partnericom Anitom Krmek – rekla je.
Projekt su radile za vrijeme pandemije koronavirusa i sve se, nažalost, oduljilo. Koronavirus je utjecao na nju i njen posao.
— Projekt palače je trebao biti gotov prije godinu dana. Opće je poznato da je tijekom pandemije sve stalo. Primjerice, dobava sirovina i materijala je značajno kasnila. Mi smo čekali neke stvari iz Italije mjesecima. Moram istaknuti i da su materijali poskupili, bez prethodne najave. No, prilagođavali smo se, radili po pravilima struke i bez žurbe – naglasila je. Prisjeća se kako joj se ured srušio u potresu koji je pogodio Zagreb prošle godine u ožujku.
— Tad smo već radili od doma. Naš je ured dobio crvenu oznaku. Sve je bilo poplavljeno, jedva smo sačuvali važne nam stvari – istaknula je Kolendić.
— U to vrijeme, ljudi su stali sa svojim investicijama i mi smo dobili ‘crveno svjetlo’ za nastavak nekih projekta. A ako bi se i nastavili, imali smo spomenute probleme s dobavljačima i radnicima. Sad se situacija ipak poboljšala – naglasila je. Rad od kuće, navodi dalje, bio je ‘tegoban za njihov posao koji je većinom timski’.
‘Poduzetnik jednako paćenik’
Osmišljavanje i stvaranje izgleda ljetnog paviljona u dvorištu prestižnog muzeja MAXXI u Rimu izdvaja kao još jedan dragi joj projekt. Riječ je bila o natječaju na međunarodnoj platformi ‘Future Architecture Platform’ koja promovira rad mladih arhitekata. Njihova vizija paviljona izabrana je među pet najboljih u Europi prema ocjeni stručnog žirija.
— To je bilo baš predivno iskustvo. Išle smo u Rim te smo imali izložbu u MAXXI-iju koja je trajala cijelo ljeto. Upoznale smo super ljude, kolege i arhitekte iz raznih krajeva svijeta – dodala je. Kolendić je istaknula kako je uživala raditi i na netom dovršenoj obnovi poznatog kafića Kinoteka, jednog od zagrebačkih kultnih mjesta. Sudjelovala je u dizajnu postava Arheološkog muzeja u Pridvorju. Nisu joj ‘strani’ ni konceptualni natječaji.
— Naglašavaju arhitektonsku stranu i više se fokusiraju na konceptualna rješenja i umjetničke intervencije te kratkoročne, montažne konstrukcije. Radili smo puno interijera stanova, koji su nam također prirasli srcu. Imamo toliko tih projekata, ali ne stižemo sve objaviti na webu i društvenim mrežama. Morat ćemo zaposliti osobu samo za to – rekla je kroz smijeh. Zanimljivo je kako trenutno rade na izradi idejnog projekta uredskih prostorija tvornice u Sisku. Biti poduzetnik, kaže, znači da si se ohrabrio i odlučio na nešto svoje, ali poduzetništvo podrazumijeva toliko problema i obveza – od birokracije do knjigovodstva.
— Uvijek se stvaraju neke negativne konotacije oko poduzetnika jer se misli da plivamo u ‘lovi’. Vrlo je to težak rad, svakodnevno se radi i nema posebnog odmora. Kad netko kaže poduzetnik, ja promislim – paćenik – ističe kroz smijeh Kolendić.
‘S kolicima sam jedva prolazila ulicama’
Po pitanju zelenila i hortikulturnog uređenja, ističe kako je to veliki problem i o tome se – ‘nedovoljno govori’.
— Kad prođem Pločama, svaki put vidim da fali jedno stablo. Nismo ni svjesni što radimo slici Grada. Kad se gleda područje Excelsiora i Argentine, divimo se toj vizuri. Građevina je uklopljena u okoliš sa stoljetnim stablima i vrtovima. To je savršena cjelina. Kad pogledate područje nešto poviše, možete primijetiti kako skoro svaka građevina nema vrta, a kamoli stabla – naglasila je Kolendić. Navela je da se u svakoj ulici koja ima drvored, temperatura smanjuje za 20 stupnjeva.
— Stablima se radi ventilacija prostora i možemo ih nazivati prirodnim klima uređajima – rekla je Kolendić te dodala kako je tema ekologije i ekosustava nešto što se ne može zanemarivati. Također, ističe kako je tijekom porodiljnog protekle zime, shvatila koliko je naša infrastruktura nedovoljno razvijena.
— S kolicima sam jedva prolazila ulicama! Infrastruktura je nešto na čemu se treba poraditi. Cijenim napore Društva arhitekata Dubrovnik koji već godinama ukazuju na taj problem. Ulažu silne napore i upravo je njihova uključenost dovela do izmjena GUP-a – rekla je i dodala da podržava ‘sve što vodi humanoj mjeri’, zaključuje.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 14. srpnja 2021.