Vlaho Bukovac je umro 23. travnja 1922. godine u Pragu kao jedan od najvećih europskih slikara i profesora slikarstva toga vremena. Otišao je kao veliki majstor, profesor, dobročinitelj koji je iza sebe ostavio ogromnu baštinsku priču, kako slikarsku, tako i životnu. Od njegove smrti do danas interes za njegov život i rad ne jenjava čemu svjedoče brojne izložbe, izdanja, odnosno ogromni bibliografski korpus koji je do danas prikupljen. Nama je on uz sve to Cavtaćanin čija rodna kuća je dio naše ustanove – priča nam ravnateljica Muzeja i galerija Konavala, Antonia Rusković Radonić, o lijepoj godini pred nama koju će dodatno obogatiti Bukovcu posvećenim sadržajem. O svemu nam priča za ovaj broj našeg tjednika…
Pripremate bogat, sveobuhvatan program koji je zapravo već započeo. Možete li nam navesti ključne točke koje su vam bile ‘baza’ za obljetnicu?
Naš posao u Muzejima i galerijama Konavala ove godine je prisjetiti se važnijih aspektata baštinskog vezanog za Bukovca u Cavtatu i otvorimo brojne nove teme Bukovčeve vrijednosti i važnosti za nas danas. Bukovac je bio izuzetno vezan za Cavtat i premda je cijeli svoj život proveo po europskim gradovima Cavtatu se uvijek vraćao, njegovao je jezik i održavao kontakte s Cavtaćanima, a to je prenio i na svoju djecu. Premda njegova djeca nisu imala daljnjih potomaka, Cavtat je s generacijom Bukovčeve djece još uvijek snažno povezan. Ovom obljetnicom možda smo najviše željeli osnažiti te veze Cavtata i Bukovca i proširiti
našu lokalnu publiku stvarajući cavtatski dnevni boravak propitivanja povijesnih tema. Kako je ovo pandemijsko vrijeme onemogućilo provođenje muzejskih programa u zatvorenim prostorima dodatno smo motivirani da vratimo ljude u muzeje i da proširimo muzejske sadržaje. U tom smislu možda najintenzivniji dio obilježavanja obljetnice je naš program Susreti četvrtkom u Bukovca kroz koji smo za 51 četvrtak tijekom 2022. godine planirali izlaganja, aktualizirali teme vezane za Bukovčev život i rad. Već smo odradili upoznavanje sa obitelji Giuseppe Fagionija, Bukovčeva djeda, kao i predstavljanje obitelji Vlaha Bukovca. Od sljedećeg četvrtka polako prelazimo na Cavtat njegova vremena pa na ostala pitanja koja smo planirati obnoviti. Ta izlaganja će uglavnom pripremiti kustosi i muzejski pedagozi Muzeja i galerija Konavala koji rade u Kući Bukovac i ostalim našim muzejskim jedinicama, tako da ćemo svi ove godine biti zaokupljeni Vlahom Bukovcem. Očekujem na ovaj način i interdisciplinarni pristup te možda otvaranje novih
tema. Naravno da ćemo kroz program ugostiti i ostale stručnjake koji se bave Bukovcem, naročito u ovom ljetnom razdoblju.
Bilo bi ne-fer ‘ograničiti’ sve na ovu godinu – zapravo je prisjećanje na Bukovca konstanta rada Muzeja i galerija Konavala?
Da, Bukovac je važan u svakom pogledu. Muzeji i galerije Konavala su baštinici Kuće Bukovac koja je osim što je Bukovčeva rodna kuća i muzej cijele obitelji. U Kući su Vlahovi dječji radovi, kao i njegovi zidni oslici koje je napravio kao mladić kroz cijeli stari dio kuće, tu su i prvi ozbiljniji slikarski pokušaji kao i velika djela koja je radio kao realizirani umjetnik. U muzeju se čuvaju fotografije, obiteljski arhiv, namještaj i uporabni predmeti kao i radovi kćeri Ivanke i Jelice. Tako osim slikarskih pitanja, ova građa nam omogućuje djelovanje u raznim smjerovima i to bez kraja i konca. Ako samo o Bukovcu govorimo, tu ima posla koliko god hoćete. Velike izložbe koje se svake godine postavljaju u većim centrima, i u Hrvatskoj i vani, uvijek donesu neku novost, no uvijek su vezane za njegove atraktivnije opuse. Mi, kao Kuća Bukovac sebi možemo dozvoliti manje važne teme, ako se to može reći tako, obrađivati pojedinačne, lokalne i sve druge vezane za njegovu bogatu životnu i profesionalnu priču. Nekako to ne bi trebalo ni zvati prisjećanja već otkrivanja i prepoznavanja. Kad je netko toliko plodan kao Vlaho Bukovac, uspješan u europskim razmjerima svojega doba, povezan s toliko puno značajnih ljudi, a istovremeno tvrdoglav u viziji svoga svijeta, nema druge nego se baviti njime.
Bukovac sam genije je umjetenostva – ali upravo u ovoj godini putujete još i dublje, upoznajete nas s obitelji, poviješću iste, s brojnim događanjima koji obuhvaćaju povijest, kulturni i društveni život Cavtata i dovode do priče o Vlahu?
Kroz priču o Vlahu i upoznavanjem njegove obitelji kontekstualiziramo Cavtat toga vremena. Vlaho je ipak bio jedan obični mali cavtatski dječak koji se vinuo u svijet. Njegovi su bili – kao i drugi Cavtaćani – ribari, trgovci, tkalje, po ničem istaknutiji od ostatka Cavtata. Vlaho je svojim životom, radom i talentom svojoj obitelji omogućio više. S druge pak strane vidimo da je u nedostatku aktivne prezentacije cavtatske povijesne baštine nekako i ta potreba iskazana kroz postojanje Kuće Bukovac. Tako kroz Vlahove odnose sa sumještanima kontekstualiziramo Cavtat. To je opet jako važno jer je baštinska podloga Cavtata nevjerojatno bogata, ali i poprilično zanemarena, zapuštena, što zbog blizine velikog Dubrovnika što zbog možda nedostatka ove vrste informacija u zajednici. Potreba za cavtatskim gradskim muzejom ili interpretacijskim centrom je ogromna, od pitanja Epidaura do današnjeg vaterpolskog centra. No dobro. Kroz Vlaha do Cavtata, a proučavajući Cavtat opet se upotpunjuje slika o njemu. Cavtat na prelasku stoljeća bio je posebno zanimljiv, tu su se Konavljani povezivali s gradom, tu je bio sud, barkajoli za grad, trgovci, doktor, kafane… Ispreplitalo se ruralno i urbano na poseban način. Za Vlahova vremena u Cavtatu su živjeli i velikani, zaslužnici, kao što su Baltazar Bogišić i sestra Marija Pohl, Đuro i Pavlina Bijelić, Luko Zore, Tino Pattiera, kasnije je djelovala i Jelka Miš. O svima njima ima se što reći. Onda opet veze Cavtata s Meštrovićem, obitelj Račić, nema kraja… mi smo već kroz naš blog pisali o svima njima i ove godine će nam Matica hrvatska ogranak Konavle izdati u tiskanom izdanju sve te priče pod nazivom Cavtatske priče kojima zaista želimo približiti povijest Cavtata današnjim Cavtaćanima, a i svima ostalima.
Pokrenuli ste fantastičnu web platformu – možete li nam reći nešto više o njoj? Otkud ideja, hoćete li nadograđivati priču?
Cilj web platforme je dostupnost građe. Vrlo često dobivamo zahtjeve za uvid u građu Kuće Bukovac. Najčešće se radi o dokumentaciji i fotodokumetaciji. neki znaju što traže, a neki istražuju. Nama
je bio cilj podići na Internet Vlahove rukopise, fotografije i sve drugo s vremenom. Za sad tu su rukopisi i nešto fotodokumentacije predstavljeni na način da se stavljaju u lentu vremena i mjesto Vlahova boravka. Na taj način cijela platforma postaje atraktivnija i djeci i mladima kao i onima koji nisu bliski s ovom građom. Priča se svakako treba širiti. Važno je da je muzej izdavač ovakve jedne platforme jer se time podrazumijeva istinitost i vjerodostojnost informacija. Internet je prepun svega i često ne možemo koristiti veliki broj priloga jer nemaju izvore i nisu sigurni. Na ovaj način, čini mi se stvaramo pravi vrtualni muzej. No osim ove na webu je i naša platforma Upotrebni predmeti iz Bukovčevih životnih prostora na kojoj je katalog namještaja Kuće Bukovac kao i brojni osobni predmeti čije su autorice kustosice Jelena Beželj i Helena Puhara.
Slikovnica – treće izdanje, ‘Odrastanje 2’. Kad ga možemo očekivati? Što ćemo u njoj moći doznati o Bukovcu?
Slikovnice o Vlahu Bukovcu ciklus su od šest izdanja prema njegovoj autobiografiji. Autorica teksta je Lidija Crnčević, a autorica ilustracija Nora Mojaš koja stvarno uspješno donosi vizuale koje prati tekst bez da nameće drugi umjetnički izričaj. Tako da zaista kroz ilustracije izbija Bukovčev rad kao i cavtatski mirisi i boje. Lidija s druge strane prekrasno uvodi u Bukovčev život svojim osebujnim stilom. Cilj ovog ciklusa je bilo približiti djeci, mladima pa i svima ostalima veliku Bukovčevu životnu priču s one strane profesionalnog, onu ljudsku, toplu, a i neobičnu. Za prvo izdanje gospar Nikola Duper nam je napravio audio slikovnicu Djetinjstvo koji je još obogatio i zvučnim efektima. Nadam se da ćemo u ovoj godini uspjeti napraviti i drugu audio slikovnicu. Treće izdanje našeg ciklusa slikovnica Odrastanje 2. trebalo je izaći još prošle godine. Naš plan je podrazumijevao jednu godišnje, no Covid i cijela financijska situacija oko njega je sve poremetila.
U prvoj slikovnici Djetinjstvo donose se prve Vlahove godine života uključujući njegov odlazak u Ameriku gdje je završio u popravnom domu na Hearth islandu. Taj prvi dio okončali smo njegovim povratkom doma u Cavtat. Sljedeća slikovnica Odrastanje 1 bavi se njegovim prvim moreplovnim iskustvom s dubrovačkim kapetanima i uključuje veliku tragediju koja mu se dogodila na brodu. Ipak je preživio i ovu avanturu i opet se sretno vratio doma. U trećem dijelu Odrastanje 2. Vlaho počinje slikati, oslikava zidne oslike Kuće Bukovac te s bratom odlazi u Južnu Ameriku gdje je dobio posao oslikavanja vagona. Radnja se odvija do 1876. kad se vraćao doma nakon opet velike pustolovine sa željeznicom. Još jedan povratak doma… U sljedećoj slikovnici Vlaho kreće u profesionalne slikarske vode, a mi se nadamo da ćemo je izdati početkom 2023. godine.
Pred nama je uskoro i fantastična monografija koju priprema gospar Igor Zidić.
Obljetnica je pravo vrijeme za revidiranje dosadašnjih prinosa. Monografija Vlaha Bukovca postoji i napravila ju je velika Vera Kružić Uchytil. Doživjela je nekoliko izdanja i danas je svima koji se bave Bukovcem početak rada. Međutim, u međuvremenu od njenog objavljivanja stigli su novi prinosi, a i ispravke nekih dosadašnjih. Također, novo vrijeme je donijelo promjene u pristupu Bukovčevu radu i sve je to upućivalo na potrebu nove monografije. Bukovac to zaslužuje, kao začetnik Hrvatske moderne i kao tako plodan slikar. Posao smo prepustili gosparu Igoru Zidiću, najvećem živućem poznavatelju Bukovčeva rada. On je povjesničar umjetnosti s najdužim stažom bavljenja Bukovcem i svi se slažemo da za ovako opsežno izdanje on ipak najbolji. Godine i godine rada, brojne izložbe, brojne atribucije i istraživanja omogućili su jedan novi i svježi pregled Bukovca. Ova monografija će biti opsežna, na oko 700 stranica a u njoj se donose brojne izmjene u odnosu na postojeću. Tu su i brojni novi prinosi, a autor donosi i neke još nepoznate pojedinosti. Na jednom mjestu ćemo imati sve relevantno za Bukovčevo slikarstvo, a povrh svega dosad najveću prikupljenu bibliografiju. Monografija se trenutno prelama i uskoro bi trebala u tisak.
U planu su, osim događanja četvrtkom u Kući Bukovac, brojne radionice za djecu, programi za odrasle, tematska vodstva za domaće i strane posjetitelje, koncerti i zabavni sadržaji…
Redovan pedagoški program u Kući Bukovac uključuje radionicu Šarene školice za djecu koja se kroz cijelu godinu održava subotom. Radionicu je vodila muzejska pedagoginja Maris Stanović, a trenutno je vodi muzejska pedagoginja Petra Kralj Fox. One osmišljavaju edukativne programe za djecu na temelju Bukovčeva života i rada, a bave se i cavtatskim baštinskim nasljeđem, Osim ove radionice u Kući se organiziraju različita povremena i redovna vodstva kroz postav i povremene izložbe Kuće Bukovac. U ovoj godini pojačat ćemo program za djecu i odrasle sa radionicama, okruglim stolovima sa Cavtaćanima u sklopu izložbe Bukovac u kolektivnoj memoriji Cavtata te pedagoškim programom za djecu i odrasle koje ćemo ostvariti sa našim vanjskim suradnicima i volonterima. jedna od tih radionica za djecu je već dogovorena sa Mary Radonic, profesoricom iz Sjedinjenih američkih država koja rado dolazi u Kuću Bukovac, a ove godine će i voditi pedagoški program na engleskom i hrvatskom. Cilj nam je privući i strane goste koji budu ljetovali u Cavtatu ove godine, pa ćemo i za njih napraviti različite programe. U vrtu Kuće Bukovac organizirat ćemo ovo ljeto nekoliko koncerata i predstava te se nadamo i dizajnerskog koloniji, odnosno rezidenciji kroz koju bi trebali ostvariti dizajnerske radionice i predavanja dizajnera koji nam budu gosti, a svakako rezultirati sa novim memorabilijama i vizualnim identitetom. tome se posebno veselimo, no još pregovaramo. U Kući Bukovac ove godine su u planu dvije izložbe. Voditeljica zbirki Kuće Bukovac, viša kustosica Helena Puhara priprema već spomenutu izložbu Bukovac u kolektivnoj memoriji Cavtata. Pred kraj godine upriličit ćemo izložbu o restauratorsko-konzervatorskim radovima na Bukovčevim slikama koju radimo u suradnji sa Hrvatsko restauratorskim Zavodom. Voljeli bismo i intervencijama u javnom prostoru Cavtata osvijestiti važnost Bukovca ovu godinu i nadam se da ćemo u tome uspjeti.
Koliko je ostalo prostora za otkrivanje Bukovca? Imate li neke naznake novih pronalazaka djela, dokumentacije, koliko je ‘rupa’ koje se još mogu ispuniti?
Odgovore na ovo pitanje dobrim dijelom donosi Igor Zidić u svojoj monografiji. Mi svjedočimo da uvijek nešto novo izađe. Bukovac je bio vrijedan i plodonosan i pitanje je koliko toga će se još otkriti.
Računate li, ili ste već ostvarili, suradnju s Konavljanima i ostalom publikom u smislu donacije dokumentacije/ostalih materijala za obljetničku godinu? Jeste li zadovoljni dosadašnjim reakcijama ljudi?
Konavljani su snažnije povezani sa Zavičajnim muzejem Konavala nego sa Kućom Bukovac što je i razumljivo. Međutim, vrijeme je da i to promijenimo. Ove godine ćemo otvoriti vrata Kuće Bukovac najsnažnije našoj vlastitoj zajednici kako bi u tim temama Konavljani prepoznali mogućnost suradnje. U Zavičajnom muzeju u Čilipima taj odnos već imamo. Ljudi rado donose, predavaju svoje arhive, fotografije i građu. Vole da im se njihovi predmeti nađu u muzeju. Nama je to posebno drago jer vidimo da nas prepoznaju kao ozbiljnu ustanovu. Vide da nam je stalo. Nadam se da će tako biti i s Bukovcem ove godine.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 26. siječnja 2022.