Cjenik smještaja u još uvijek zatvorenom domu za umirovljenike u Gružu izazvao je burne reakcije naših sugrađana. Na sve se osvrnula i Gradska vijećnica SDP-a Anita Bonačić Obradović.
-Ništa drugo nije ni bilo za očekivati od HDZ-a, poznatog i na nacionalnoj razini po tome koliko se ‘brine’ za zdravstvo (sjetimo se Beroša) i umirovljenike. Imali su mogućnost prihvatiti nove izračune mirovina koji su predloženi, ali to su odbili. Zašto? Jer im je jedino bitan vlastiti džep.
Odbili su i građanima koji su onkološki bolesnici subvencioniranje avionskih karata, odbili su omogućiti svakom učeniku na početku školske godine vaučere da financijski pomognu roditeljima u trenucima kad jedna čokolada košta otprilike 7 eura. Smanjenje sredstava za dar za novorođeno dijete i odbijanje prijedloga da se iznos poveća. Dalje da ne nabrajamo.
Sad o dugoočekivanom domu jer nam dom uistinu treba.
Ovo je dom koji već skoro tri godine zbog raznih problema stoji neotvoren. Dom koji čak ni kuhinju nema, bez obzira na sva objašnjenja. Nelogičnost toga ostaje, zašto je to tako? Pričalo se o smještaju 48 umirovljenika u 32 smještajne jedinice. Sada čitamo o 30 raspoloživih mjesta? Gdje je nestalo 18 ležajeva? Možda postoji logično objašnjenje, ali nismo ga nigdje pronašli.
Kada znamo činjenice:
– svaki četvrti umirovljenik ima mirovinu manju od 400 eura,
– cijene hrane divljaju
– inflacija najviše pogađa upravo one s najnižim mirovinama i plaćama, jer njima najveći dio budžeta odlazi na osnovne potrepštine i hranu.
Dolazimo do podatka da zbog inflacije i rastućih cijena čak 58 posto ljudi kupuje manje hrane. Dakle, osnovne potrepštine su postale luksuz. U vremenu kad kruh plaćamo 10 kuna, jaja 20 kuna, deterdžente 50 kuna, paštetu 22 kune, čokolade 50 kuna, sada imamo i dom za umirovljenike gdje će cijene biti od 1000 do 3000 eura mjesečno.
Dodatno, cijena ovisi o balkonu s pogledom na more (ili bez), pogledu na more bez balkona, ili balkonu s pogledom na parking. Na sve to dodajte dodatnih 150-200 eura. Napomena: Cijene drugih domova u prosjeku su od 480-520 eura, dok lista čekanja bilježi 532 osobe, a ovaj dom može primiti samo 30 korisnika (ranije se spominjalo 48 osoba).
Ako zatrebate dijetalnu prehranu (onu koju liječnik preporučuje starijim osobama radi šećera, kolesterola ili visokog tlaka), cijena dijetalnog obroka je 5 eura. Dostava u sobu košta dodatnih 10 eura. Ako pak jedete u zajedničkoj prostoriji, cijena obroka je nešto niža.
Za usporedbu, u jednom drugom dubrovačkom domu cijena dijetalne ishrane je 2.35 eura, serviranje u sobu 1.38 eura, a ručak u zajedničkoj blagovaonici 4.32 eura.
Postavlja se stoga pitanje: ako je opravdanje za višu cijenu nova gradnja, visoke cijene gradnje, manjak radne snage, dodatni neplanirani troškovi – koje je opravdanje za ove razlike u cijenama u kuhinji?
Pita li itko umirovljenike i imaju li oni svoje predstavnike? Kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini, tko se za njih bori? HSU? Jesu li ti predstavnici tu da štite one koji su ih izabrali, ili su tu za sebe?
Dom je izgrađen, ali za koga pitam se, s obzirom na cijene, za povlaštene osobe, strance? Za osobe koje ako i imaju višak od 1000 – 3000 eura mjesečno, mogu birati kako i gdje će provesti svoju starost.
Kažu da je vlast čast. Ali vladati ljudima ne možeš ako ti ne dopuste. ‘Obećanja zaboravljaju vladari, a ne narod’ – zaključuje vijećnica SDP-a.