Anita Bonačić Obradović, gradska vijećnica iz redova SDP-a poslala je priopćenje u vezi sportske infrastrukture i gradnje sportske dvorane u Gospinom polju. Osvrnula se na sve uzraste sportaša, počevši od djece najmlađe dobi, koji treniraju u neadekvatnim uvjetima. Njeno priopćenje prenosimo u cijelosti:
-Dubrovnik je potpisao ugovor, dobio građevinsku dozvolu i kreće se… 9. prosinca 2022. Mato Franković kaže: “Multifunkcionalna dvorana u Gospinu polju bit će dovršena, odnosno spremna za Svjetsko rukometno prvenstvo 2025. i tako ćemo riješiti problem dvoranskog sporta za sljedećih 50 godina.” Ovo je izrečeno prigodom potpisivanja ugovora s odabranim izvođačem za izradu projektne dokumentacije. Već su započeli razgovori o financiranju. I 1. ožujka 2023. opet ponavljaju da će dvorana biti gotova – sve će se izgraditi u roku od 22 mjeseca…
U međuvremenu je pala i oklada na Gradskom vijeću tko koga vodi na večeru. Prvenstvo kreće – ali ne u Dubrovniku!
Teze o ulaganju u razvoj sporta su već izlizane i nema opravdanja za ovakav propust gostovanja velikih natjecanja, koja bi našim sugrađanima i gospodarstvenicima donijela značajne prihode. Kakva bi to bila reklama, koliko bi grad uprihodio i živnuo u tom periodu održavanja Svjetskog rukometnog prvenstva! Ovako smo se osramotili.
Mi, od 2020. (s proračunom od oko 400 milijuna eura), nismo bili u stanju napraviti dvoranu koja bi riješila mnoge sportske i kulturne probleme našeg grada. Pričamo o zimskom radu ugostitelja, a ovo bi bila savršena prilika za tzv. zimski turizam i sportski turizam. A sami uništavamo naš potencijal. Određene kompanije otkazuju zimske letove, uvode se restrikcije za naše građane u prometu oko povijesne jezgre, zabranjuju se apartmani, tj. kruh našim sugrađanima, i neispunjavaju se obećanja vezana za sport, jer papir trpi sve.
Što naša djeca, profesionalci ili rekreativci imaju od našeg grada? Skida im se kapa, priređuju dočeci, hvalimo ih na sva zvona. A gdje treniraju, u kakvim uvjetima i u koje sate?
Nogometna igrališta, neka s novim pogledom, ali okružena rustičnom ogradom za koju, ako se nabodeš, trebaš antitetanus cjepivo. Ograđeni tereni za mali nogomet koji nisu sigurnosno ograđeni, zapuštena i obrasla dječja igrališta… Tenisači koji treniraju ovisno o vremenu i kiši jer još nije nađen prostor za teniski centar koji je, naravno, obećan. Atletska staza – što o njoj reći – kraljici sporta, atletici, gdje nije postojala adekvatna staza godinama. Djeca su se pripremala u drugim gradovima, a natjecanja su se organizirala u susjednoj županiji jer mi nismo imali osnovne uvjete.
Je li nam bazen u pravim gabaritima za plivače i rasplivavanje, ili smo i tu zakinuti?
Košarkaši, košarkašice, odbojkaši, odbojkašice, judaši, judašice, badminton, moto i borilački sportovi, te svi ostali neopjevani junaci dubrovačkog sporta – kako treniraju i u kojim uvjetima? Kako putuju na natjecanja? Naša djeca ovise o taksiju svojih roditelja!
Ja se divim svim njihovim nagradama, upornosti, svim trenerima koji izdvajaju maksimum svog vremena uz jako male plaće, a svi imaju visoke stručne spreme. Roditeljima koji pripomažu i djeci koja pokazuju upornost i borbenost. Jer drugačije se ne može.
Pohvaliti treba izdvajanje posebne stavke za sportske programe s invaliditetom i djecu s poteškoćama u razvoju, kao i mnoge najave za nova ulaganja. Pohvalno je sve što se stavilo u novi proračun za sportsku infrastrukturu, ali se ne mogu ne zapitati: ako se do sada nije ispunilo što se obećavalo, kako će se ispuniti sad neko novo obećanje?
Proračun od 160 milijuna eura očito ne može odraditi sve, ili su krivi odgovorni za upravljanje i raspodjelu našeg novca!
Primjer: ŠC Višnjik, Zadar. Zatvoreno bazensko plivalište, kompleks vanjskih terena, teniski centar. Rolalište-klizalište, park i poligon za pse, padel centar, veliko travnato igralište s tribinom za tisuću gledatelja (nostalgija za vremenima kad je Dubrovnik u nogometu igrao drugu i treću ligu, ugošćivao nogometaše iz Hajduka), tartanska staza za zagrijavanje 100 m, tartanska trim-staza 1284 m, sprave u street workout parku, 4 terena za mali nogomet, skakalište za skok u vis, bacalište za kuglu, tereni za odbojku, dječji športski park, teniski kompleks za profesionalna natjecanja na zemljanim terenima i međunarodna natjecanja juniora na betonskim terenima, dvorane za skupove, manifestacije glazbenog karaktera, bazen za službena plivačka natjecanja, natjecanja skokova u vodu, aqua aerobik, aqua gimnastika itd.
Sportska infrastruktura Dubrovnika je neusporedivo lošija.
I Strategija sporta u Dubrovniku za period od 2018.-2028. istaknula je dva goruća problema dubrovačkog sporta:
- Infrastruktura.
- Stručni kadrovi (trenere).
Otprilike 60% djece od 5 do 18 godina bavi se sportom, pa ako to nije informacija da Dubrovnik treba više ulagati u sport, zaista ne znam što jest.
Za deset godina prihodi dubrovačkih sportskih klubova trebali bi iznositi otprilike 7 milijuna eura godišnje, umjesto dosadašnja 3 milijuna eura. Uzimajući u obzir standarde, Dubrovnik bi trebao imati oko 12 tisuća kvadrata dvoranskog prostora, a ima šest tisuća ‘kvadrata’.
Cilj bi bio da do 2028. godine, pored postojećih, imamo barem osam dvoranskih prostora, od čega dvije dvorane veličine rukometne dvorane, jednu dvoranu veličine košarkaške dvorane, dvije manje dvorane, primjerice za borilačke sportove i gimnastiku, te tri male dvorane koje zadovoljavaju potrebe za teretanom i stolnim tenisom. Potrebna su tri nova bazena…
Na papiru sve imamo jasno, ali u realizaciji štekamo! – iznjela je u priopćenju SDP-ova Anita Bonačić Obradović.