Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća prozvala sam Mata Frankovića i koaliciju jer godinama ‘prepisuju’ isti nominalni iznos za socijalne programe. To je loš način jer ne prati rast proračuna niti rast troškova života i zato govorim kako se socijalna osjetljivost Dubrovnika pod vodstvom Mata Frankovića svodi na pusti PR – poručuje u priopćenju za javnost gradska vijećnica SDP-a Anita Bonačić Obradović. Dodatno naglašava kako se godinama socijalni program u proračunu ‘prepisuje’ u gotovo istom iznosu, dok proračun raste. To znači, našpominje, da socijalna izdvajanja padaju u udjelu, a uz inflaciju padaju dodatno i u realnoj vrijednosti.
-Zato predlažem jednostavno pravilo: socijalni program mora imati određeni postotak proračuna od 3,5 posto (trenutni iznos je 1,75 posto, 3,5 milijuna eura), uz zaštitni minimum u iznosu od 5 milijuna eura. To znači da kada je proračun veći veća su i ulaganja u umirovljenike, djecu i najugroženije, a kad je proračun slabiji minimum ostaje – ističe dalje te dodaje kako je Proračun grada Dubrovnika 2023. bio 87,2 milijuna eura, a 2026. je 204,75 milijuna eura. Dok je proračun narastao 2,35 puta, izdvajanja za socijalne programe su narasla samo 280 tisuća eura, odnosno samo 8,5 posto.
-Gradonačelnik se već osam godina hvali rekordnim proračunima, a građani se s pravom pitaju kada će milijardu eura proračunskih sredstava (koje je on potrošio) utjecati na podizanje kvalitete života u Dubrovniku? Kako je moguće da gradovi poput Zadra ili Osijeka svojim građanima osiguravaju vidljivo bolju kvalitetu života. Više sportske infrastrukture, jaču socijalnu politiku i dostupnije javne sadržaje dok istovremeno raspolažu s upola manjim proračunom po glavi stanovnika od Dubrovnika? – pita vijećnica te iznosi brojke: Dubrovnik: 4.925 eura po glavi stanovnika, Zadar: 2.747 eura po glavi stanovnika, Osijek: 2.350 eura po glavi stanovnika.
– Dubrovnik ima dvostruko veći proračun po stanovniku, a rezultati na terenu to ne prate. Ako novac postoji, a kvaliteta života ne raste proporcionalno gradonačelnik mora objasniti gdje ta razlika završava – smatra te pita: Tko u Dubrovniku profitira od tog nerazmjera? Zašto gradonačelnik uporno ignorira ove brojke?
-Ove brojke jasno pokazuju da problem Dubrovnika nije nedostatak novca, nego nedostatak političke volje da se taj novac troši u javnom interesu. A ako se ne troši u javnom interesu, u čijem interesu se onda troši? – zaključuje.
