I dovoljna je bila činjenica da su koncept planiranja urbane integracije radničke spavaonice naselja Nova Mokošica u socijalno kulturni život Grada započeli timovi bivše vlasti da bi je nestručni i sujetni gradski Androidi zaustavili.
I nitko ne bi imao ništa protiv, da su predložili novi i učinkovitiji model, dapače, ali oni su se odlučili bez objašnjenja spriječiti njezin daljnji razvoj. Odluke o zaustavljanju projekta potječu od samoinauguriranog glavnog gradskog urbanista, koji u pomanjkanju stručnog znanja ne razlikuje „političke“ prostorne zahvate (koji zadovoljavaju predizborna obećanja, kao raskopavanje ulica) od strateških koji dugoročno omogućavaju razvoj i socijalnu održivost regije.
URBANE DEZINTEGRACIJE – SVJETSKA ISKUSTVA
Bit problema i stvaranje radničkih naselja u povijesnom razvoju urbanih matrica gradnje u različitim društveno – ekonomskim uvjetima započinju u kapitalističkom tržišnom društvu. Grade se takva naselja (spavaonice) bez kompleksnih urbanih sadržaja, da bi se osigurao izvor jeftine radne snage (naselja Harlem, Bronx, Watts, itd…). U ekonomskim krizama kapitalističko društvo se održi, a radnici (stanovnici naselja) se rasele radi gubitka radnih mjesta te s njima nestaju i nekretnine.
Društveno ekonomski sustav liberalnog tržišnog gospodarstva je preživio, ali naselja uglavnom nisu, dok u planiranoj socijalističkoj privredi naselja i ljudi u njima su ostali, ali je sustav propao. Time je započeo proces dezintegracije gradskog stanovništva od stanovništva u radničkim spavaonicama.
RADNIČKA SPAVAONICA NOVA MOKOŠICA
Dogovor je dokument koji obvezuje ministre država da provode načela Leipziške povelje, to jest, da će koristiti alate integriranog urbanog razvoja i odgovarajućeg upravljanja u cilju njegove provedbe. Oni trebaju promicati strategiju za unapređivanje prostornog okruženja i sprečavanje osiromašenja urbanih i regionalnih područja. Tako bi gradovi i regije ispunili svoju funkciju pokretača društvenog napretka i gospodarskog rasta i održali socijalnu ravnotežu društva.
Projektom urbane integracije „stambenog naselja“ Nova Mokošica trebalo je sačuvati socijalnu strukturu i spriječiti segregaciju njezinih stanovnika. To je bilo moguće samo jačim gospodarskim razvojem i urbanom integracijom naselja u socijalni i kulturni razvoj Grada.
Projekt je započet poboljšanjem infrastrukture i izgradnjom kvalitetnih javnih prostora sa sadržajima. Do tada je glavna ulica – Bulevar Bartola Kašića bila mjesto gdje se parkiraju automobili, igraju djeca, trgovci prodaju svoje domaće proizvode, autobusi okreću, kućni ljubimci trče uokolo, prolaze posjetitelji, odmaraju umirovljenici… Na prašnjavom asfaltu su se svi borili za svoje „mjesto pod suncem“.
Uređenjem javnog prostora (šetnice sa sadržajima) s trgom i parkirnim mjestima započet je dugo planirani projekt urbane integracije radničke spavaonice Nova Mokošica u kulturni i socijalni život Grada.
NEZAPOSLENOST I SOCIJALNA ISKLJUČENOST
Nepoštivanje odredbi Leipziške povelje u vremenu globalne tržišne utakmice predstavlja čin neodgovornog politikanstva. Dok nacionalni dug raste brže od BDP-a, a kamatna stopa više od gospodarskog rasta i dok antropološke potrebe novca nisu svima pružene, a pristup alatima za razvoj kontrolira netko drugi, i pretvara kvazi-demokratsko društvo u monopolistički kapitalizam, te smo prisiljeni trčati maraton u kolicima za hendikepirane.
Stoga zabrinjava stav Androidne gradske vlasti, koja ignorira odluke Leipziške povelje, da se spriječi opasna tendencija socijalne isključenosti lokalnog stanovništva.
URBANA INTEGRACIJA JUGA HRVATSKE
Problemi urbane integracije za nestručne gradske androide je nepremostiv problem kako na mikro planu (naselje Nova Mokošica) tako i na makro planu shengenske granice (Neum) juga Hrvatske. Odluka da se spriječi razvoj projekta Mokošica, a bez konzultacije s autorom pokazuje pomanjkanje znanja i profesionalnog ponašanja, nužno potrebnog da oni upravljaju razvojem Grada. Samo predizborni politikanti mogu predlagati izgradnju prometnice isključivo za DU auto tablice kroz granično područje. Taj prijedlog predstavlja liliputanska urbana rješenja, a nama daju lažnu nadu da gradski predstavnici znaju što rade… Granični prijelaz će i tako riješiti netko drugi!?
Stoga, naš je zadatak izgraditi Pelješki most. To je infrastrukturni mega projekt kao brana u Vaneciji ili sustavi za vodu u Nizozemskoj ili brana na rijeci Temzi… Takvi projekti ne podliježu konvencionalnim elaboratima ekonomske opravdanosti. Oni su kompleksni i od vitalne važnosti za razvoj regije. Bez njih nema opstanka, napretka niti društveno socijalne održivosti njezinih stanovnika. Stoga je razvoj Pelješca, Korčule, Mljeta, Elafita, Primorja i Grada naša svetinja! Njihova integracija s maticom zemljom Hrvatskom je naša obaveza, i odluku o izgradnji mosta nemojmo prepustiti lokalnim niti svjetskim Androidima, kad to možemo odlučiti sami!