Glazba je najintimnija umjetnost, govori sve svjetske jezike. Gdje jezik staje, počinje glazba.’ Ovim riječima draga gošća grada Ana Rucner je još jednom rado pristala na razgovor za DuList, a njezine kreativne ideje i ove godine će se realizirati u sklopu festivala ‘Ana u Gradu’.
Prije spektakla kojeg nam priprema s buđenjem sunca u zoru, pričala nam je i o dva zanimljiva video spota, ali i o petnaest godina impresivne karijere, s kojom smo i otvorili ovogodišnji razgovor…
– Kad zaokružiš jednu obljetnicu, shvatiš koliko je vremena prošlo… Koliko si već star (smijeh). Od mog početka sviranja u Dubrovniku, od festivala ‘Ana u Gradu’, prošlo je točno sedam godina, a petnaest godina sam – a mogla bih dati i koju godinu više – imala javne nastupe. Premlada sam počela, a petnaest godina lijepog umjetničkog rada je iza mene, slijedi još puno toga. Drago mi je kako je sve to u humanitarnom aspektu, tako sam odgajana. Moji mama i tata i dan danas rade koncerte kojima podržavaju mlade umjetnike te sve one kojima je potrebna pomoć, a meni je drago što sam nastavila obiteljsku tradiciju – kaže nam Ana za početak.
Koncert kojim ste slavili petnaest godina rada bio je također u tom aspektu?
Da, za Baranju. Skupila se krasna donacija, izgradit ćemo dječja igrališta u suradnji s općinama, i to je zaista nešto lijepo, drago mi je da je uspjelo, uz pomoć mog Rotary Cluba Zagreb Maksimir, jer sam i sama ‘Rotarijanka’, tako da je sve skupa bilo odlično. A što se tiče Ane u Gradu, posebno sam sretna jer traje već sedmu godinu, Srđ je šestu godinu zaredom i on je postao središte tog festivala. Ove godine će biti samo Srđ, nekako sam odlučila tih petnaest godina koje sam slavila u HNK-ovima Zagreb i Osijek donijeti u Dubrovnik, pokloniti ih Dubrovkinjama i Dubrovčanima. Svake godine se pitam hoće li uopće netko doći na Srđ, nikad ne znaš jer karte se ne prodaju, one su poklon domaćima, turistima i svima koji žele doći. Uvijek je izazov. Drago mi je da još traje, samo dokad, ne znam… Ove godine je nešto lijepo, program će biti krasan.
Možemo li sad pitati koja Vam je najdraža pozornica?
Ne moram uopće dvojiti – Srđ. Jer je prirodan, izvoran, nema efekta koji bi bio potreban da mu da više nego što on jest. To je ono što mi imamo tu, prirodna ljepota Hrvatske, a Dubrovnik je naravno, priča za sebe. Srđ je Srđ. Sunce i rađanje novog dana, novog života, čisto zadovoljstvo. Svaki put kad sviram, osjetim sunce kako me grije, čaroban osjećaj. A svaki dan je takav, često zaboravljamo zahvaliti se na njemu… Optimist sam i vjerujem u svaki novi dan, u ljude. Glazba mi je smisao života, osim toga što sam mama i što mi je sin izvor svega. A glazba – to je čisto davanje. Već sedam godina festivala prihod je išao negdje u Dubrovnik, to je moje vraćanje građanima koji mi svake godine dolaze, da njima nešto dam, nešto što je neophodno. ‘Problem’ Srđa je što se karte ne prodaju i ne možeš naplatiti ulaz da bi ih donirao. No bit će sponzora, borimo se, a Grad Dubrovnik nas svakako podržava, Turistička zajednica grada Dubrovnika također… Ove godine novac će ići mladima. Ovo nije humanitarni koncert, već koncert kojim će se donirati nešto mladom umjetniku. Školovanje za profesionalnog glazbenika je skupo, pa i sama sam to prošla.
Velika ste ljubiteljica prirode, što se vidi i u Vašim spotovima. Jedan od njih je čarobni prikaz Kopačkog rita.
Kao umjetnica imam jako puno ideja, a od njih tisuću – tri realiziram! Tako je i Srđ bio san za kojeg su mi svi rekli: ‘Ma daj, što ti je!’. Ispostavilo se kao super stvar, ali opet ne gledam to ‘s visoka’, nego koliko traje, traje. Dakle, Kopački rit me jako fascinirao jer volim snimati za Hrvatsku, putujem u različite dijelove svijeta gdje imam priliku pokazati naše ljepote, pa to smatram svojevrsnom promocijom naše zemlje. Uživam biti ambasadorica naše zemlje iako smatram da smo svi mi na neki način ambasadori naše zemlje. Na kraju krajeva, ti spotovi ostaju, a poseban mi je izazov baš to što moj sin uči o nacionalnim parkovima Hrvatske, pa mu mogu pokazati kako je lijepo ovo mjesto. Učim ga da doživljava Hrvatsku. Prvi put u životu sam bila ‘turistkinja’ u Kopačkom ritu prije nekoliko godina, sjela sam u čamac s rangerom i ja koja zaista mogu puno pričati, samo sam uživala i šutjela. Ta priroda, kao Srđ, je ono što me fascinira. Priroda ima svoj ritam. Uzela sam Bolero kao glazbu za Kopački rit, jer me jako asocira na rast, ritam.
U okrilju tisućljetnih maslina, u prekrasnim Lunjskim maslinicima na otoku Pagu, također ste odlučili snimiti spot.
Vizija ‘broj 152’ u mom životu. Nedavno je bila repriza kultnog filma ‘Redovnice nastupaju’, a mi smo odlučili obraditi pjesmu ‘I will follow him’. Svi smo mi gledali taj film, a baš prije nekoliko mjeseci izašao je remake. Onda sam sama sebi rekla: ‘To je to!’ i bacila se u potragu za zborom časnih sestara koje žele snimiti tu pjesmu, jako duhovnu koja u polovici kreće u ples. To su naše drage časne, one se brinu za djecu, odgajateljice su, akademski obrazovane… Uživala sam s njima. Vjerno smo dočarali emocije iz pjesme, a inače bile su mi i gošće na koncertu u HNK i oduševile publiku koja nas je nagradila velikim pljeskom. Sve sam povezala s pričom Paga, poznajem dobro Lunjske maslinike. Promovirale smo toplinu i ljubav.
MNJ
Naslovna fotografija: Ines Fišer