Ana Kuzman kustosica je Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik od prosinca 2012. godine, kad je stekla ovo zvanje. U muzeju je kao pripravnica radila od 2010. godine, a od travnja 2014. je vršiteljica dužnosti ravnateljice.
Do sad je imala dvije izložbe – samostalnu ‘Šum mora’ o zbirci mekušaca Prirodoslovnog muzeja, a koautorica je druge izložbe ‘Na čast Gradu’, o povijesti muzeja i najistaknutijim ličnostima koje su utjecale na formiranje i daljnji razvoj muzeja, čiji se nastavak planira u ovoj godini. Tu izložbu radila je s kolegicom Jadrankom Sulić Šprem, ističe. Riječna kornjača joj je treća izložba, a što će posjetitelji moći vidjeti na njenom otvorenju 30. siječnja, ali i kako je raditi u Prirodoslovnom muzeju, otkriva za DuList.
Koliko su ljudi, prvenstveno djeca, upoznati s našim autohtonim vrstama, osobito riječnom kornjačom, kojoj je i posvećena sljedeća izložba Prirodoslovnog muzeja?
Zapravo, ljudi su jako malo upoznati s ovom vrijednom vrstom, te je iz tog razloga nastala ideja o izložbi na tu temu. Riječna kornjača je ugrožena i strogo zaštićena vrsta, koja obitava isključivo na području Dubrovačko-neretvanske županije na tri lokacije.
Spomenuli ste tri lokacije – gdje se nalaze naše autohtone kornjače?
Prva je područje Gornjih Majkova, gdje je stanište riječne kornjače 2004. godine proglašeno posebnim herpetološkim rezervatom, a druge dvije lokacije su Stonsko polje – s time da je danas ta populacija upitna, postoji li uopće, jer od 2009. godine istraživači Hrvatskog herpetološkog društva nisu zabilježili niti jednu jedinku, pa se smatra ili izumrlom ili na rubu izumiranja. Treća i površinski najveća lokacija je u Konavoskom polju, gdje su pronađene na petnaestak lokaliteta.
Mogu li se pre-naseliti staništa?
Prema predloženim mjerama očuvanja riječne kornjače, navedenim u Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova Republike Hrvatske, ukoliko se pokaže da je populacija već izumrla, moguća je uspostava reintrodukcije nakon obnove staništa.
Jesu li ljudi svjesni vrijednosti ove vrste?
Mislim kako ljudi nisu uopće upoznati s ovom vrstom, a samim time i činjenicom da je ugrožena. Danas populacije riječne kornjače u RH broje oko petstotinjak odraslih jedniki što njezin opstanak čini upitnim. Upravo su čovjek i njegovo djelovanje u najvećoj mjeri uzrok smanjenja broja jedinki unutar populacija te nestanka, degradacije i fragmentacije njezinih staništa. I to je razlog pokretanja izložbe – to je najjednostavniji način za približiti vrstu ljudima, na vizualno edukativan način.
Izložba je dakle, prvi korak?
Uz nju imamo isplanirana i predavnaja, interaktivne radionice, diskusije i kreativne radionice, koje su predviđene za sve dobne skupine. Izložba je središnji događaj oko kojeg će se sve kretati.
Zapravo, na neki način ‘iskoristili ste’ Noć muzeja?
Da! Prilagodili smo tu popularnu i dosta posjećenu manifestaciju kako bi što više ljudi došlo u kontakt s ovom temom, pa kasnije nastavljamo djelovati.
Prirodoslovni muzej je trenutno zatvoren?
Tako je, muzej je od studenoga 2014. godine zatvoren za javnost zbog radova u sklopu projekta EX.PO.AUS. Iznimno će svoja vrata otvoriti za Noć muzeja. Međutim, nastavit ćemo djelovanje izvan muzeja. Naše muzejske pedagoginje će posjećivati vrtiće i škole na području Grada. Također, u svibnju, na Međunarodni dan kornjača planiramo terensku nastavu u Majkovima.
Kako je raditi u ovom, novom-starom muzeju?
Zadovoljna sam svojim poslom i uživam ga raditi, osobito kustoski dio. Od travnja 2014. sam i v.d. ravnateljice Prirodoslovnog muzeja. Biti ravnatelj je dosta zahtjevan posao, ali imam sreću da sam uspjela iskoordinrati oba svoja zanimanja, to jest da nisam prestala biti kustosica. Dio tog posla je i kretivni dio – stvaranja izložbe, što me stvarno veseli. Veseli me svaki budući projekt i jedva čekam nastavljati…
Dosta se fokusirate na vizualni dio izložbe, ali i na rad s djecom. Kako djeca reagiraju na izložbe?
Sve više i više ih posjećuju. Djeca su, mogu slobodno reći, naša najdraža publika, jer su iskrena i pokažu zadovoljstvo ili nezadovoljstvo – ne mogu sakriti svoje osjećaje. A uglavnom reagiraju pozitivno. Zadovoljni su, iznenađeni, vraćaju se, dovode roditelje… Oni su aktivni sudionici našeg posla i stalno su prisutni na radionicama, od najmanjih do onih nešto starijih. Često se dogodi da kad grupa djece odlazi iz Muzeja, pita odmah kad će iduća izložba i što to novo spremamo! Ta povratna reakcija nam mnogo znači.
A inače smatram kako je vizualno jako bitno, jer okolinu percipiramo prvenstveno na taj način. Trudimo se svaku izložbu napraviti i vizualno zanimljivom, iako je svaka izložba jedna posebna cjelina. Na primjer, izložba , ‘Šum mora’ bila je iznimno zahtjevna iz razloga što je trebalo jako veliki broj muzejskih predmeta izložiti vodeći računa da se ne pretjera.’Riječna kornjača’ je sasvim suprotan primjer – imamo samo jedan muzejski predmet u izložbi koja se proteže na 80 metara četvornih.
A radionice za odrasle?
Dovoljno je nazvati na telefon, dogovoriti bilo vodstvo, bilo radionicu. Otvoreni smo za sve naše posjetitelje bez obzira na dob. Stoga koristim i ovu priliku da pozovem sve zainteresirane da nam se obrate.
O riječnoj kornjači
Stogo zaštićena!
Na području Republike Hrvatske obitavaju dvije autohtone vrste slatkovodnih kornjača, riječna kornjača, Mauremys rivulata i barska kornjača, Emys orbicularis. Barsku je kornjaču moguće pronaći na gotovo čitavom području Republike Hrvatske (u kontinentalnom dijelu, duž jadranske obale i na nekim otocima), a riječna živi isključivo na području Dubrovačko-neretvanske županije. Obje su vrste strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, a riječna kornjača ima status ugrožene vrste.
Riječna je kornjača posebna zoološka vrijednost našega kraja, stoga je potrebno poduzeti sve mjere zaštite za njezino očuvanje.