Aida Cvjetković, turistička je vodičica, kruzmenadžerica i doktorica znanosti u području povijesti stanovništva i demografije, koja je dubrovačku publiku u posljednjim ovogodišnjim Putositnicama utorkom upoznala s Uzbekistanom – Zemljom slobodnih, kako joj samo ime u prijevodu govori.
Najmnogoljudnija zemlja središnje Azije
Cvjetković je objasnila da je Uzbekistan, službeno Republika Uzbekistan, država u središnjoj Aziji, bez izlaza na more, koja je u prošlosti osjetila brojne raznolike utjecaje oprečnih kultura, zemlja s raskrižja putova između Europe, Bliskog istoka, Južne i Istočne Azije sa stanovništvom koje je nekad bilo nomadsko. Kazala je i kako graniči na sjeveru i zapadu s Kazahstanom, na istoku s Kirgistanom i Tadžikistanom, na jugozapadu s Turkmenistanom te na jugu s Afganistanom. Službeni jezik je uzbečki. Površina je 448 978 kilometra kvadratna. Broj stanovnika zemlje veći je od 36 milijuna ljudi. Najmnogoljudnija je zemlja središnje Azije, a glavni grad Taškent je ujedno i najmnogoljudniji grad Uzbekistana. Do veće industrijalizacije ove države došlo je u 2. Svjetskom ratu. Uzbečka Sovjetska Socijalistička Republika proglašena je 1924. Druge okolne zemlje nisu se toliko otvorile, objasnila je Cvjetković koja se nada kako će joj Tadžikistan biti sljedeća destinacija.
Svi žive pod istim krovom
Objasnila je i kako je Aralsko “more” odnosno jezero, nekad četvrto svjetsko najveće kopneno jezero s površinom od 68.000 kilometra kvadratna, bilo je veliki izvor vode, ali sada je sve manje, gotovo pa isušeno, teško onečišćeno u doba Sovjetskog Saveza. Otkrila je i kako su Uzbekistanci su najveći izvoznik pamuka na svijetu. Njihova zastava je plave, bijele i zelene boje. Plava simbolizira nebo na kojoj su mjesec i zvijezde, bijela simbolizira mir i čistoću, a zelena prirodu i Islam. Te vodoravne boje su povezane s malim crvenim trakama koje simboliziraju krvne žile koje ih povezuju u jedno. Imaju i svoju himnu, glazbeno je ostala isto, ali su joj nakon samostalnosti 1991. promijenili riječi. Cvjetković ističe kako jako puno Uzbekistanca iz predgrađa dolazi u gradove, a obitelji su mnogobrojne i puno generacija živi zajedno pod istim krovom.
Nevjerojatno čist, ali jako prometan
Ispričala je publici kako se glavni grad 70-ih godina prošloga stoljeća obnovio, a da bi se riješili sovjetske arhitekture angažirali su nekoliko značajnijih svjetskih arhitekata kako bi im u tome pomogli, jedna od njih bila je i Zaha Hadid. Cvjetković kaže kako je grad nevjerojatno čist i kako se nigdje ne može vidjeti ni papirić na putu. Ulice uglavnom stalno čiste žene. Grad je jako prometan, a svi automobili su bijeli ili crni, nema druge boje. Nacionalno drvo Uzbekistana je šipak. Vrlo su pobožni, religija je sunitski Islam.
Aida Cvjetković publiku je provela i ulicama dvaju gradova za koje Uzbeci kažu da su ‘dvije prekrasne ljepotice’, Buhare – ‘prirodne ljepotice’ i Samarkande –‘ušminkane ljepotice’.
