Pretpostavka da su reljefi propovjedaonice iz srušene franjevačke crkve na Pilama preživjeli, navodi na zaključak da su mogli biti sačuvani i neki drugi dijelovi samostana i crkve s tog mjesta.
Možda ih možemo tražiti u pet velikih kamenih kapitela, koji se danas čuvaju u klaustru, a čije porijeklo nije poznato? U muzeju stare ljekarne, između ostalih, čuva se kameni poliptih s reljefima koji se sastoji od dva dijela, a Cvito Fisković datirao ga je u 14. stoljeće. Na svakom od fragmenata u dubokim reljefima prikazana su po dva sveca, od kojih je na svakom po jedan lako prepoznatljiv, dok se za druge dvije svetačke figure, zbog oštećenja, može samo nagađati koga predstavljaju.
Neprecizni, ali i mjestimično obijeni rubovi fragmenata navode na zaključak da su bili uokvireni dodatnim kamenim profilima, što u svojim radovima fotografijama dokumentira Cvito Fisković, i to uz pomoć fragmenata koji se nalaze u samostanskom lapidariju. Ovaj stručnjak, koji je 1955. i sudjelovao u postavljanju navedenih fragmenata u muzejski postav, napisao je da fragmenti potječu „iz stare franjevačke crkve“. I zaista, postoji velika vjerojatnost da su franjevci fragmente iz crkve sv. Tome s Pila, nakon što je ona u 15. stoljeću srušena, donijeli u samostan unutar zidina. Razlog za to može se otkriti u emotivnoj vezi s umjetninama iz prve njihove crkve.
Isto tako manja je vjerojatnost da su u samostan donosili fragmente s nekog drugog mjesta, da bi ih samo tako tamo odložili. Na jednom od kamenih fragmenata u lijevom dijelu prikazana je figura sv. Franje asiškog u trenutku stigmatizacije. Fisković zapaža veliku sličnost s istim prizorom na Gučetićevu sarkofagu u klaustru Male braće i zaključuje da ga je „nepoznati klesar“ preuzeo s tog mjesta.
Ako se prihvati njegova postavka da fragmenti potječu iz stare franjevačke crkve, i ako se tome doda i moguća činjenica da je to bila ona na Pilama, moglo bi biti i obratno. Moglo bi se zaključiti da je majstor Gučetićeva sarkofaga preuzeo Franjin lik iz stare franjevačke crkve, jer sarkofag o kojem je riječ, i u kojem je ukopan više puta birani knez Dubrovnika Marin Gučetić (umro oko 1370.), izrađen je u drugoj polovici 14. stoljeća. Uz sv. Franju, na desnoj strani fragmenta, nalazi se dosta oštećena figura u reljefu, u kojoj ipak treba prepoznati lik sv. Klare Asiške. Ovaj reljef ima oštećenja glave i atributa kojeg svetica drži ispred sebe u rukama.
Umjesto Klare, rijetki autori koji su o ovim umjetninama pisali, u ovom reljefu prepoznavali su Gospu, vjerojatno stoga što se Gospa nalazi na spomenutom sarkofagu? Gospa međutim ovdje zbog atributa kojeg drži u rukama, a koji je sačuvan samo u obrisima, ipak ne može biti. Zamislivo bi bilo da u rukama drži dijete Isusa, ali u ovakvom postavu tu se baš ne može naći neka teološka poveznica. Osim toga, kod Franjine stigmatizacije na starim prikazima češće je prisutna Klara s knjigom. Od atributa s kojima se sv. Klara pojavljuje, ovdje je, prema položaju figure, jedino zamisliva knjiga. Inače ova svetica još se prikazuje s pokaznicom, križem, ljiljanom i s opatskim štapom.
Fra Stipe Nosić