Knjiga dr. sc. Miha Demovića ‘Velika povijest dubrovačke glazbe’ predstavljena je u četvrtak navečer u atriju palače Sponza u organizaciji Dubrovačkih ljetnih igara i udruge Stara dubrovačka glazba.
-Zahvaljujući Dubrovniku Hrvatska danas ima kontinuitet glazbenih stilova, od monodije do moderne. To nemaju drugi hrvatski gradovi. U dubrovačkoj katedrali se dogodio početak simfonijskog muziciranja, otprilike sto godina prije Zagreba. Mojim sam istraživanjem dokazao netočnom tvrdnju da je glazba u Dubrovniku bila zapostavljena te da nije imala jednakopravan status s ostalim granama umjetnosti – izjavio je don Miho Demović, autor knjige koja u četiri sveska obuhvaća glazbenu građu od 10. stoljeća do 1944. godine.
-Dubrovnik je bio grad-država i nastojao je u svim vremenima pratiti sve običaje s dvorova europskih vladara, pa i u pogledu glazbe. Već od 13. stoljeća Dubrovačka Republika izdržava kapelu glazbenika koja je potrajala sve do propasti Republike. Potom neko vrijeme nema glazbenog života, osim malobrojnih glazbenika austrijske vojske. Ali u posljednjih trideset godina austrijske vladavine glazba je u Dubrovniku toliko zaživjela da je nadvisila doba Republike – objasnio je Demović.
-Nakon 1918. godine je živnula generacija mladih Dubrovčana, odgojenih u vrijeme austrijske vlasti. Ta je generacija osnovala mnoge glazbene ustanove, od kojih je biser bila Dubrovačka filharmonija, koja kvalitetom nije puno zaostajala za Zagrebačkom fiharmonijom. U svijetu se pisalo o ‘dubrovačkom zvuku’ filharmonije – izjavio je Demović.
-Prije Demovićeva istraživanja znalo se samo za četiri dubrovačka skladatelja. Od 1969. godine, kad je Demović počeo objavljivati svoje radove, počeli smo saznavati nove spoznaje. Bilo je parcijalnih obrada, ali ovo je jedinstven, obiman i po najsuvremenijim metodama detaljno obrađen muzikološki primjer – izjavila je urednica ovog vrijednog izdanja Ileana Grazio.
-Predstavljanje Demovićevog djela važno je za dubrovačku i hrvatsku kulturu, jer nijedan grad u Hrvatskoj dosad nije imao glazbenu monografiju koja obuhvaća više stoljeća. Riječ je o izuzetnom pothvatu na preko dvije tisuće stranica kao rezultat pedesetogodišnjeg rada. To nije mala stvar. Nadam se da će njegovo djelo biti poticaj mladim muzikolozima da nastave s istraživanjima dubrovačke glazbene prošlosti – rekla je Grazio.
-Predstavljanje Demovićeve knjige jedno je od najkapitalnijih trenutaka u povijesti glazbeničke struke. Djelo obuhvaća razdoblje od 10. stoljeća do 1944. godine te mislim da će ova četiri sveska naći zasigurno svoje mjesto u svim stručnim knjižnicama i glazbenim akademijama u Hrvatskoj i šire. Ovo je jedinstven primjer sublimacije cjelokupne dubrovačke glazbene povijesti, što nema niti jedan drugi grad u Hrvatskoj – izjavio je podpredsjednik udruge Stara dubrovačka glazba Denis Ajduković.
O knjizi su govorili i fra Stipe Nosić, don Zlatko Pavetić te don Stjepan Šprajc.
Teologiju i Crkvenu glazbu Miho Demović je diplomirao u Zagrebu gdje je pohađao još i zasebne tečajeve iz glazbe te latinske i ćiriličke paleografije i arhivistike na Povijesnom institutu HAZU. Studij muzikologije i povijest umjetnosti magistrirao je u Ljubljani, a postdiplomske studije dovršio je na Sveučilištu „Albertus Magnus“ u Koelnu i Bonnu, gdje je i proglašen doktorom filozofije područja glazbenih znanosti.
Čitav radni vijek službovao je kao Regens chori (kapelnik) najprije dubrovačke, a od 1965. godine zagrebačke katedrale. Uz to je istraživao hrvatsku srednjovjekovnu glazbenu prošlost, posebice u Dubrovačkoj Republici. Objavio je preko 200 znanstvenih radova i 30 zasebnih knjiga te slovi kao jedan od najplodnijih hrvatskih muzikologa.
U glazbenom dijelu promocije nastupili su Denis Ajduković, Mirjan Bukmir, Nena Čorak, Đive Franetović Kušelj, Marija Grazio, Stefani Grbić i Dubravka Hilje.