Dubrovački kantautor Ibrica Jusić proslavio je u subotu uvečer okruglu obljetnicu – pedeset godina nastupanja na skalinima Dominikanaca, mitskom mjestu njegove karijere.
– Hvala svima, posebno mojim roditeljima što su me rodili u Dubrovniku. Hvala i Gradu Dubrovniku što me godinama omalovažava. Što te ne slomi, to te ojača, a mene je Grad Dubrovnik ojačao – kazao je u zdravici sa šampanjcem u ruci 69-godišnji Ibrica.
– Pred 40 godina netko je pitao tadašnjeg gvardijana Dominikanskog samostana zašto pušta da mu ‘mali musliman’ svira na skalinima, a ovaj mu je odgovorio: Neka svira, onda moji svećenici dok mole slušaju i poeziju – prepričao je jednu anegdotu iz svojih ranijih godina Ibrica okupljenim ljubiteljima njegovog opusa.
A opus je širok, moglo bi se reći da je Jusićev izričaj isprepleten hrvatskim, francuskim i talijanskim utjecajima. Na glazbenoj sceni je od 1968. godine, kada je s pjesmom ‘Celuloidni pajac’ kao debitant slavio na Zagrebačkom festivalu. Potom 1969. i 1970. slijede dva nova prva mjesta (Osobenjak i Mačka). Sedamdesete godine obilježili su njegovi mnogobrojni hitovi, poput Mačke, Dobro jutro Margareta ili Jubi san vašu ćer.
Odlazi u Pariz gdje stječe prva međunarodna iskustva i nastupa u pariškim kabareima, a jedan dio karijere provodi i u Švedskoj. Svakog ljeta vraća se u Grad i na skaline. Među prvim je pjevačima 1974. godine snimio LP ploču za Jugoton, a 1975. bio među prvima koji je održao solistički koncert u Lisinskom. Nastupa i na svjetskim pozornicama, od Opera House Sydney, Carnegie Hall u New York do China Theatre u Stockholmu.
Prekretnica u radu bio mu je prvi simfonijski album “Ibrica”(1981.), urađen u bogatim mediteranskim aranžmanima starijeg brata, maestra Đela Jusića, koji je za Ibricu napisao antologijske pjesme poput: “Šalom Sara”, “U svakom slučaju te volim”, “Na Stradunu” i druge.
Sklada i izvodi glazbu i za predstavu, od Dubrovačkih ljetnih igara do ZeKaEma. Posebnu pozornost pridao je djelima Jacquesa Brela, Leonarda Cohena te sevdalinkama.