Zapovjednik obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu, čovjek koji nas je toliko zadužio – Nojko Marinović – umro je upravo na današnji dan, 4. siječnja 2021. godine u jutarnjim satima u OB Dubrovnik.
Rođen je u bukovačkom selu Bruška 1948. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu te Sarajevu gdje je pohađao i Ratnu školu. Posao ga je, među ostalim, tijekom vremena vodio od Šibenika preko Lastova do Korčule, a do rujna 1991. bio je zapovjednikom trebinjske vojarne.
Dana 19. rujna 1991. prešao je u Zbor narodne garde. S ukupnim snagama od oko 700 vojnika, policajaca i pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga uspostavio je obranu Dubrovnika. Tijekom izviđanja teško je ranjen 19. ožujka 1992. godine od nagazne mine. U svibnju 1992. na vlastiti zahtjev otišao je iz bolnice i opet se priključio obrani Dubrovnika te je postao zamjenikom generala Janka Bobetka, u to vrijeme zapovjednika Južnog bojišta. U zapovjedništvu je djelovao još osam mjeseci, a zatim otišao u mirovinu.
Godine 1995. dodijeljen mu je Red kneza Domagoja s ogrlicom i Red bana Jelačića. Na Haškom sudu je 2003. svjedočio o opsadi Dubrovnika u procesu protiv Slobodana Miloševića.
– Godine su me naučile, mostovi se ruše za sat ili dva, a grade godinama. Našu djecu treba učiti da pamte, ali ne i da mrze. Pamćenje je alat, a mržnja golemi teret – rekao je Marinović 2016. na svečanoj akademiji povodom 25. obljetnice uspješne obrane Dubrovnika.
Neka mu je vječna slava i hvala!
