Dubrovčanin Damjan Šulić vratio se s dugog putovanja Kolumbijom. S prijateljem Vlahom Mustahinićem proveo je 25 dana u ovoj južnoameričkoj državi, a vratio se prepun dojmova. Inače, Damjan je namjeravao ponovno otputovati u Afriku, u sirotište Mali dom u Keniji kojeg je izgradio fra Miro Babić. No, presudio je davni dogovor s Vlahom o odlasku u Kolumbiju. Vlaho je već bio u kolumbijskoj Bogoti, a Damjan mu se pridružio sredinom prosinca prošle. ‘Trebao je biti godinu dana u Kanadi i tamo raditi, ali se zadržao mjesec dana i otputovao za Peru. Onda smo se čuli i dogovorili za Kolumbiju’, kaže Damjan. Jedan od razloga odlaska na dalek put bila je i serija ‘Narcos’ u kojoj je glavni lik kolumbijski ‘narkobos’ Pablo Escobar.
Kao što je kod nas popularna tura Game of Thrones, tako je i kod njih ona vezana za Pabla Escobara. Na jako malo mjesta se može kupiti suvenir s njegovim likom. Želi se zaboraviti njegovo ime. Pričali su nam kako je jednom s 50 kilograma eksploziva raznio policijsku postaju i dječji vrtić koji je bio u blizini. Totalni sam preokret doživio tijekom posjeta
‘Zgrozio sam se nad njegovim likom i djelom. Napravio je nezapamćene zločine, a Kolumbijci žele zaboraviti njegovo ime’, govori nam Damjan.
— Kao što je kod nas popularna tura Game of Thrones, tako je i kod njih ona vezana za Pabla Escobara. Na jako malo mjesta se može kupiti suvenir s njegovim likom. Želi se zaboraviti njegovo ime. Pričali su nam kako je jednom s 50 kilograma eksploziva raznio policijsku postaju i dječji vrtić koji je bio u blizini. Totalni sam preokret doživio tijekom posjeta – ističe naš sugrađanin. Iza sebe je ostavio preko 2 tisuće žrtava, od policajaca, vojnika, predsjedničkih kandidata do civila. Tijekom ture su posjetili i spomenik svim žrtvama Pabla Escobara. Svaka rupa na spomeniku označava jednu žrtvu. Nitko ga, od Kolumbijaca koje je susreo, ne hvali. Ono u što se uvjerio jest da serija ‘Narcos’ ne daje stvarnu sliku događaja. ‘Kad se završi serija, stvori ti se osjećaj žaljenja jer je Pablo umro. Došao sam tamo s takvom mišlju, ali kad sam shvatio što je sve radio, mogu reći da sam se šokirao’, iskreno će. Primijetio je da Kolumbijci svoju zemlju žele prikazati u što boljem turističkom svjetlu. ‘Žele prikazati da je Kolumbija više nego Pablo, droga i seks turizam’, ističe.
Svih nas veže – nogomet
Uputio se 15. prosinca iz Zagreba, a našli su se u Bogoti dan kasnije.
— Trebao sam ići iz Zagreba za Amsterdam, Amsterdam-Panama, Panama-Bogota. Ali mi je naravno avion Croatia Airlinesa 50 minuta kasnio. Iskrcao sam se iz aviona u Amsterdamu i odradio šprint po cijelom aerodromu. Trčim kao mali Kevin, gledam avion i ne mogu ući. I onda su mi prebacili let za Pariz za sat vremena. Iz Pariza sam direktno išao u Bogotu gdje me dočekao Vlaho – govori Damjan. Njegov suputnik u putovanju prethodno je isplanirao cijelo putovanje. ‘Ja sam kao kufer išao uz njega’, kroz smijeh će. U Bogoti su boravili tri dana. Grad je to s 12 milijuna stanovnika u kojem je najveća atrakcija muzej zlata. Riječ je o najvećoj zbirci zlata u jednom svjetskom muzeju. Samo dolar i pol koštao ih je objed u koji je bilo uključeno predjelo, jelo i piće. Nakon Bogote, uslijedilo je putovanje u Cartagenu, poznato turističko odredište s bogatom kulturnom i povijesnom baštinom. Ističe se i kao gospodarsko središte na Karipskoj obali Kolumbije. U Cartageni su se zadržali par dana odakle su i plovili na Rosario Islands.
— Rosario Islands je predivno mjesto na Karibima. Najbogatiji ljudi iz Kolumbije u vlasništvu imaju dio tih otoka, a na njima se nalaze kuće. More je kristalno čisto, prepuno raznih riba. Tu su prije najpoznatiji narkotrafikanti imali svoje otočiće, a sad ih imaju Piqué i Shakira – navodi nam. Zadnji dan na Cartageni iskoristili su za izlet do predivne plaže Playa Blanca. ‘To je možda i najpoznatija plaža u Kolumbiji. Nikad ljepši zalazak sunca nisam vidio’, govori. Do svih su destinacija putovali avionima te autobusima u kojima se osjećao kao – div!
— Svi su manjeg rasta, a i auti su im mali. Vozili smo se cijeli skupljeni. U autobusu su mi trebala dva sica za sjesti (smijeh). Totalna drama. Vozač je uvijek stajao na brojnim stanicama, što kod nas nije slučaj. Na njima je ukrcao neku osobu koja se s nama vozila 10 minuta i prodavala vodu, a onda bi kasnije došao netko tko prodaje ananas i mango. Nikad nam nije bilo dosadno u autobusu – rekao je. Opisuje Kolumbijce kao pristupačne i susretljive ljude.
Puno je uličnih prodavača, jedino oni znaju biti možda malo napadni, ali ako si skuliran i imaš pozitivnu energiju, sve prođe u najboljem redu. Uvijek treba spomenuti neke nogometne igrače. Šuker je nenormalno popularan. Svi ga znaju, i Modrića
— Družili smo se i sa skitnicama, a bili smo i u luksuznim restoranima. Stvarno možeš sa svima pričati. Kroz razgovor uvijek ističu Kolumbiju drukčijom od onoga kakvom je se prikazuje, odnosno kakvom ju svijet prikazuje. Susretljviji su i više nego što bi trebali. I mi smo takvi, ali evo, ne slovimo kao najopasnija zemlja na svijetu – ističe. Osim spomenute poteškoće s Croatia Airlinesom, nije imao nikakav drugi problem.
— Puno je uličnih prodavača, jedino oni znaju biti možda malo napadni, ali ako si skuliran i imaš pozitivnu energiju, sve prođe u najboljem redu. Uvijek treba spomenuti neke nogometne igrače. Šuker je nenormalno popularan. Svi ga znaju, i Modrića. Za Hrvatsku znaju upravo zbog ostvarenog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu. Bez toga, možda i ne bi znali za nas. Kolumbijci su zaluđeni nogometom. Igraju ga po ulicama, plažama… U Kolumbiji su ljudi sretniji, nisam dosad to doživio u državama koje sam posjetio. Obiteljska druženja obavezno se održavaju na ulicama. Da sam u Kolumbiji sa svojima, večerali bismo na ulici. I plesali! Kolumbijci u kućama samo spavaju – kaže.
Božić u prašumi
Nakon Cartagene, pošli su za Santa Martu i Rodadero na karipskoj obali. To im je bila poveznica za Izgubljeni grad ili Ciudad Perdida u kolumbijskoj Sierra Nevadi. Nakon četiri dana i 70 kilometara kroz prašumu, Damjan i Vlaho stigli su do arheološkog nalazišta izgrađenog 800 godine i starijem od Machu Picchua. Tamo su i dočekali Božić. — To je nevjerojatno iskustvo. Ovo mi je treći ili četvrti Božić izvan Dubrovnika, ali prvi u ovakvim uvjetima. Svi na adventskim kućicama, a mi u prašumi. Pokupili su nas autom u Santa Marti i doveli do zadnje točke gdje se može doći autom i onda smo počeli pješačiti. Nakon 70 kilometara, trebali smo prijeći 1200 skalina da bismo došli do grada. Dosta je zanimljiv jer je očuvan. Teško je bilo na takvom mjestu izgraditi funkcionalan grad. Kroz njega protječu brojne rijeke i u njemu je postojao sustav navodnjavanja. Družili smo se i s domorocima. Vlasti su im ponudile da imaju svoje predstavnike u vlasti. A, onda su se oni počeli svađati zbog toga tko će stupiti na to mjesto. Počeli su se zapravo ponašati – kao mi – rekao je Damjan i dodaje: ‘Mogu reći da se stvarno isplatilo! Nisam dosad to doživio’.
Ističe kako su se u blizini Izgubljenog grada nalazile najveće plantaže kokaina i marihuane u 70-im i 80-im godinama. ‘Država je uložila dosta novaca kako bi se stanovnici ostavili tog posla i počeli baviti turizmom’, naglašava. Nakon prašume i dosad njemu nepoznatih te teških uvjeta, pao mu je imunitet te se razbolio. Iduća četiri dana morao je mirovati.
Od Medellina koji je bio najopasniji grad u Južnoj Americi, napravljen je najsigurniji grad. Comuna je prepuna grafitima. Stabilno stanje u kvartu zavladalo je nakon možda najveće operacije policije i vojske u državi u prošlom stoljeću. Dvije, tri tisuće vojnika s tenkovima i helikopterima ubili su 200 do 300 narkotrafikanata i gerilaca
Comuna 13
Sigurne kvartove u Kolumbiji nadzire ogroman broj policije i vojske. Favele, kaže, ne čuva nitko. No, jedna se ipak izdvaja. Riječ je o ‘Comuni 13’, ujedno i najpoznatijoj faveli. Nekad središte kriminalnih radnji u Medellinu, a danas – turistička atrakcija.
— Od Medellina koji je bio najopasniji grad u Južnoj Americi, napravljen je najsigurniji grad. Comuna je prepuna grafitima. Stabilno stanje u kvartu zavladalo je nakon možda najveće operacije policije i vojske u državi u prošlom stoljeću. Dvije, tri tisuće vojnika s tenkovima i helikopterima ubili su 200 do 300 narkotrafikanata i gerilaca – kaže. Osim u Comuni, svoje su vrijeme u Kolumbiji provodili i u drugim favelama u koje dosad nije ušao niti jedan stranac, ističe. Htjeli su vidjeti kako lokalni ljudi žive. ‘Možda su nas malo čudno gledali’, priznaje, ali dodaje kako nisu toliko zatvoreni. U Medellinu, ‘gradu vječnog proljeća’, boravili su ukupno 6 dana i dočekali su Novu godinu.
— Sad je postao ‘grad ljeta’ zbog klimatskih promjena. Temperatura je jednaka tijekom cijele godine – ugodna po danu, a po noći malo niža. Što se tiče klime, Medellin je za mene najbolji grad u cijeloj Kolumbiji. To je veliki grad, a ‘obgrljen’ prašumom. Ali, ne osjeća se onaj smog velikog grada. Sve je išarano bojama, grafitima i ukrašeno svijetlima i lampama. Proglašen je i najboljim osvjetljenim gradom za doček Nove godine na svijetu – rekao je. Nakon što su ušli u 2020. godinu, krenuli su u šestosatnu vožnju autobusom za Salento koji se nalazi na 2200 metara nadmorske visine. Gradić je to poznat po plantažama kave.
— Priroda je nevjerojatna. Sve slike što sam objavljivao na društvenim mrežama bile su bez efekata (smijeh) – ističe. Bili su i u gradiću Guatape, poznatom po vulkanskoj stijeni kojse nalazi na umjetnom jezeru. Na tom području bogati ljudi također imaju svoje vikendice i kuće. ‘Četiri sata smo čekali da se popnemo na stijenu. Bilo je previše zainteresiranih ljudi’, prisjeća se. Nakon svih prijeđenih kilometara i zanimljivih destinacija, vratili su se u Bogotu. Vlaho je otišao u Peru, a Damjan je letio natrag za Europu. Južnoamerička avantura dvaju prijatelja Dubrovčana možda stvori interes kod vas, naših čitatelja. Ali, kako nam govori Damjan, svima koji bi htjeli posjetiti Kolumbiju, savjetovao bi samo jedno: ‘Naoružajte se, ali pozitivnom energijom!’. • MP