Taj crni petak, 6. prosinca 1991. godine, najteži dan dubrovačke povijesti, dan je kojeg se Dubrovčani sjećaju s tugom i s posebnim pijetetom za one koji su za našu slobodu dali svoje živote.
Tog dana, pred 22 godine, naš grad očuvao je i obranio svoju slobodu, a na oltar Domovine svoje živote položilo je 19 poginulih branitelja i civila, dok je 60 osoba bilo ozlijeđeno. Sjećamo se njih, ali i onih hrabrih malobrojnih branitelja, koji su tog dana održali liniju obrane za nas i našu slobodu. Ni oznake UNESCO-a nisu uspjele spasiti grad od kamena, i njegovo je kameno tkivo ranjeno.
Srpskocrnogorski agresorski napad na Dubrovnik trajao je čitav dan, počevši od ranog jutra, kad su s Radio Dubrovnika nadobudno pozivali gradsku djecu na proslavu Svetog Nikole, ne sluteći svo zlo koje slijedi. Grad je razaran, ali i obranjen. Posebno je teško bilo braniteljima na Srđu, koji su uspjeli obraniti tvrđavu Imperial.
Obeshrabreni neuspjehom na Srđu, agresorski topovi još su jače udarili razarati cijelo područje grada, ali posebno grad u zidinama. Gorjele su palače, vatrogascima su u pomoć priskočili i građani.
Tek je jutro poslije otkrilo sve razmjere tog apokaliptičnog 'crnog petka dubrovačkog'. Dubrovčani su u nevjerici i bez daha gledali što je ostalo od grada, koji je bio uništen, ali nije pao. Obranjena je njegova sloboda, a taj dan kasnije se pokazao kao prekretnica u ratnim operacijama na dubrovačkom području.