Nakon uzbuđenja s lansiranja satelita, vrijeme je bilo za obilazak. Dosta zanimljivih ‘predmeta’ se može vidjeti na otvorenom prostoru, ali idemo zaviriti malo u ‘unutrašnjost’ svemira. Ispred nas je jedna od zgrada na kojoj piše velikim naslov ‘Gateway’, u slobodnom prijevodu vrata, prolaz…
Sami ulaz i nije baš nešto impresivan. Kao da ulazite u neku zgradu u Dvorima Lapad – ništa posebno. Ali kad otvorite vrata, zastaje dah… Pomalo zamračen prostor iz kojeg izranja svo blještavilo američkog ponosa. Pomišljam u sebi: ‘Ovi Ameri su baš majstori iznenađenja i vauuu efekta’. S desne strane se nalazi maketa Saturna V koji je bio uključen u program Artemisa koji bi trebao prema najavama završiti 2025. samim iskrcajem ljudi na Mjesec. Idemo dalje u unutrašnjost svemirskih stanica i samog života u svemiru.
Okruženi smo velikim brojem simulatora koji se aktiviraju pokretom ruku ili nogu, samo je potrebno stati na određenu točku, a tu je i sustav koji nam prikazuje kako se astronauti hrane dok lebde bespućem svemira.
Ajme sad će me izvrtit’
Dolazimo do Boeing CST Starliner kapsule koja se može iskoristiti do deset puta kod spuštanja astronauta iz svemira, a pored te kapsule nalazi se Cargon Dragon koji je bio dio prvog komercijalnog leta Space X-a u svemir u lipnju 2021. godine. Penjemo se na drugi kat gdje neonskim slovima piše DEPARTURE. Knedla u grlu. Daje se na izbor nekoliko opcija gdje se možete zaputiti… Crveni Planet, Saturn, Mars pa se ti sad odluči… Simulacija… Ajme sad će me izvrtit’, pomislio sam…
Odabirem Crveni planet… Osoblje nas usmjerava… Prolazimo kroz mračni hodnik i nakon nekog vremena smo pred ulazom u svemirski brod. Šest je sjedalica, nije ugodno. Slijedi upozorenje: ‘Nije dozvoljeno snimanje’, tako da ostajemo uskraćeni za fotke. Malo zbunjeni dobivamo upute: ‘Ne mičite se, vežite pojas oko sebe, čvršće, ugodno se smjestite’.
Već mi je u glavi kako sam se našao na nekakvoj Lara Croft dizalica-spuštalici iz zabavnih parkova, a tko god me poznaje, zna kako nisam baš ljubitelj tih adrenalinskih zabava gdje ti dođe slabo. Ali, već smo sjeli i nema odustajanja (priznajem, malo mi se stisl’o). Pogledavam oko sebe, u grupi su i dvije ženske… Ne mogu sad izaći. Instruktor daje upute: ‘Vežite se dobro, ne mičite se! Polijećemo!’.
Neopisiv osjećaj
Crveni planete evo nas… Prvo te malo okrene, barem imaš taj osjećaj. Ekran se miče, idemo sa sjedalima naprijed, ulazimo u komoru za ispaljivanje, vrti nas prema gore i onda slijedi ispaljivanje. Dobro je! Super je osjećaj jer prolazimo kroz nekakvu cijev koja para kao da je crvotočina. Osjećaj motora iza nas daje neki adrenalinski feeling… U svemiru smo… Lebdimo.
Meteori su oko nas, malo mičem glavu da ih izbjegnem… Sve je u redu, nisam ozlijeđen! Javlja se glas: ‘Uskoro dolazimo do destinacije’. Dok lebdiš oko planeta iz kratera puše vrući zrak, diže kosu (ja nemam taj problem). Dok letimo svemirom, dobivamo puno informacija o drugim planetama i našem sustavu… Osjećaj – neopisiv! I slijedi povratak. Slijećemo! Dobro je, nije bilo strašno. Preporuka: Ako ikad posjetite ovaj centar, nemojte propustiti ovu simulaciju.
Odjavljujem se iz NASA centra.
Mission completed!
Piše / Foto Nikola Đurasović
