Valetudo na portugalskom znači ‘sve je dopušteno’ i to se ponajbolje očitava kroz njihovu glazbu i svestrani glazbeni interes. Trenutno je u bendu sedam članova, šest muškaraca i jedna žena. Iza talentiranog i iskusnog benda su dva albuma – ‘Ekvator’ i ‘Samo jednom se ljubi, sve je ostalo majka’, a uskoro izlazi i novi album ‘Transmediteran’.
Iskusni glazbenici
Valetudo je nastao u jesen 2002. godine kada su se bivšim članovima Zoo Taboo-a priključili Nikša Selmani i Vlaho Bonačić. U veljači 2003. snimaju prvi singl ‘Dok hodam’ u studiju Srđana Sekulovića Skansija, koji je ujedno bio i producent. Ubrzo se bendu priključuju Srđan Obad ‘Obo’ i Nina Krampus Obad kao glavni vokali.
— Ove godine slavimo već 17 godina kontinuiranog rada, dakle unatoč autorskim pauzama bend nikad nije prestao postojati. Ono što bismo istaknuli je, kako je te 2002. Udruga mladih Orlando zapravo živjela svoje najbolje godine, a mi smo kao novi bend uspjeli skupiti svoju publiku. To je nama na jedan način dalo motiv da nastavimo dalje raditi. Imali smo svakako svojih uspona i padova, puno publike na koncertima, pa u jednom razdoblju jako malo publike, a sada opet puno. Mislim da smo uspjeli napraviti ono što je za bend možda najteže – kontinuirano stvarati novu publiku i privlačiti nove ljude, time i opstati na sceni – pričaju nam Valetudovci.
— Bend je doživio svoj prvi ‘skok’ negdje 2006. godine kada smo odlučili napraviti prvi album. Album je odmah bio uspješan i super je prošao na sceni. Pjesme poput ‘Mediteranneo’ su postale instant-hit. To je na neki način otvorilo vrata Valetudu da se predstavi široj hrvatskoj javnosti. Kroz ovih 17 godina Valetudo je imao brojne nastupe diljem Hrvatske. Svirali smo na mnogim festivalima. Na nekima, poput onog na Lastovu, čak tri puta smo osvajali prve nagrade žirija i publike, dva smo puta nastupili na InMusic festivalu, kao i na Mars festivalu, gdje smo bili proglašeni najboljim bendom i time dobili priliku svirati kao predgrupa grupi 30 Seconds to Mars. Bilo je tu stvarno puno svirki čak i van granica naše države. Sve to vodilo je do drugog albuma koji je izašao 2011. baš nakon tog albuma uzeli smo jednu veliku autorsku pauzu, napominjemo autorsku jer Valetudo nikada nije prestao nastupati. Novi album izlazi uskoro iako još uvijek nismo dogovorili datum. On nastavlja našu priču od prije. Odlučili smo za njega pripremiti tri singla od kojih su dva već izišla, ‘Mala zemlja veliki dug’ i ‘Defora od mora’, a uskoro ćete imati prilike i vidjeti posljednji spot i singl s nadolazećeg albuma naziva ‘Vjerujem’ – nastavljaju uvijek raspoloženi Valetudovci.
— Svaki bend ima svoju priču i mi nismo iznimka. Nemamo potrebu pretvarati se da smo nešto što zapravo nismo, niti smo ljudi iz velikog grada niti takvu glazbu sviramo. Mi smo jednostavno ljudi koji žive ovdje na jugu. Naši životi su na moru te je sve vezano za njega; obitelji, tradicija i povijest. Kroz svoje pjesme govorimo baš o tome i na jedan način to pokušavamo očuvati. Čini nam se kako je mediteranska kultura, koja je svojevrsno kolijevka čitave europske civilizacije, poprilično zanemarena te se sve više gubi – nastavljaju o svom identitetu Valetudovci.
Vjerujem
Ovih dana premijerno će biti prikazan i spot za posljednji singl, pjesmu ‘Vjerujem’. Baš on nosi jednu posebnu i istinitu priču benda Valetudo.
— Spot je nastao kroz razgovor s Miranom Dilberovićem koji ga je i napravio u Londonu. On je zapravo nastao prema istinitoj priči koju smo njemu ispričali. Jedne večeri kada smo se vraćali s nastupa Obo je vozio cijeli bend u kombiju i dok smo se vraćali prema Dubrovniku umor je ipak prevladao i on je zaspao za volanom. Automobil je krenuo skretati u provaliju, srećom po nas Nina se nekim čudom navrijeme probudila i uspjela ga trznuti. On se odmah snašao i vratio auto na cestu. Kao nekakva memorija na taj događaj napravili smo pjesmu ‘Vjerujem’, koja govori o tome kako je biti na zemlji ili biti gore na Nebu sasvim OK, ako posjeduješ dovoljno snažan karakter da povežeš i jednu i drugu stvar. Spot vjerno pokazuje baš taj događaj koji nam se dogodio, a i ujedno je poruka vozačima da nikada ne sjedaju za volan umorni – s osmjehom nam pričaju Valetudovci.
Dugogodišnja suradnja
Kako nam se uskoro bliže blagdani i Zimski festival vjerna publika sigurno će imati prilike slušati Valetudo. Ispričali su nam kako pred sam Božić planiraju u suradnji s Orlandom nastup koji će biti spreman taman kada se brojni studenti vrate kod kuće. No Valetudo i Orlando se vole već dugo godina.
— Udruga, kada se tek pojavila, bila je svjetionik za brojne bendove i jaku glazbenu scenu u Dubrovniku. Godinama već potiče bendove da rade na svojoj glazbi. Ona je svoju krizu doživjela negdje oko 2008. godine, vjerojatno zbog izmjene generacija. Orlando je radio na pola kapaciteta sve do posljednja sva mandata, gdje se vodstvo maksimalno potrudilo da se nabavlja oprema, da se radi na projektima i najvažnije da se mladima omogući bavljenje glazbom. Primijetili smo da se u Dubrovniku još uvijek jako svira. Bendova ima puno, a kako i sami možete čuti kada prolazite ovuda, svira se!- zaključuju Valetudovci.
Kao iskusne glazbenike članove bendova smo i pitali o brojnim događanjima u Dubrovniku i njihovoj kvaliteti.
— Pa zapravo Dubrovniku nedostaje kvalitetnih eventova. Postoje brojna događanja, ali publika je raspršena. Posjećeni su rock šalabahteri i brojni bendovi se baš na njih i prijavljuju, no često se događa to da se forsiraju prečesto neka događanja i prečesto na Stradunu. Konkretno, Stradun kao Stradun ne bi smio imati svake noći neki ‘happening’, no to ne znači da ne bi trebalo biti nešto. Brojne poljane, parkovi i slično su mjesta koja su ‘u gradu’, ali su manjeg kapaciteta i mogu na njima biti događanja bez da se Stradun ‘prostituira’. Veliki problem je što i organizacija nije planski odrađena. Tu treba uzeti brojne faktore kao na primjer, lokaciju, dan u tjednu, sate u koje se održava, koliko će ljudi doći. Sve to određuje uspješnost nekog događanja. Stradun bi trebao biti rezerviran za velike nastupe i događaje. Trebali bi otvoriti vrata svijetu i na njega dovesti samo svjetske zvijezde. Druga mjesta tada mogu biti slobodna za bendove, zabave, partyje s DJ-evima i slično. U tome nema ništa loše, a na kraju dana to se sve ipak radi za publiku koja će tu doći. Ne treba pretjerivati, kvaliteta je uvijek bolja od kvantitete. Mjesta ima, bendova ima, a sigurni smo, ima i publike, samo nedostaje bolja organizacija – tvrde Valetudovci.
Pogled u budućnost
Naši Valetudovci sve su samo ne bez ideja. Ispričali su nam i neke od njih koje bi iskoristile prostore koji su zapušteni poput parka Gradac.
— Baš o tome smo puno pričali. Gradac je zapravo na idealnoj lokaciji za festivale. Grad, parking i sve što vam treba je ‘s ruke’. Ideja je da se dva dana organizira mali festival glazbe, da se pozornica nalazi duboko u puteljcima Gradca te da prirodni tunel koji čine stabla nosi zvuk kroz cijeli park. Na taj način možete šetati parkom, uživati, a glazba koja bi svirala ne bi smetala nikome. Parkovi se mijenjaju, točnije njihova namjena, a nisu oni jedini. Pogledajte samo Umjetničku galeriju Dubrovnik. Oni rade izvrstan posao gdje jedan prostor dobiva puno novih namjena. Dubrovnik ima jako puno takvih multifunkcionalnih prostora. Baš za Gradac je nama dobra ideja da se on može urediti i brojnim djelima hrvatskih kipara. Na taj način uredite jedan prostor i dobijete izložbu na otvorenom. Srećom projekt za njegovu revitalizaciju postoji, sada se nadamo samo da će se njegov potencijal u potpunosti iskoristiti – predlažu Valetudovci.
Nismo mogli odoljeti da politički aktivnim članovima benda ne postavimo pitanje: ‘Kako balansirate posao, politiku i glazbu?’
— To vam je vrlo jednostavno. Ravnoteža mora postojati. Posao je uvijek nekako rigidan i točan dok je glazba opuštajuća i svojevrstan ispušni ventil. U tu ravnotežu dolazi i politika koja je opet različita i od posla i glazbe. Tako dobijete jedan trokut jednako udaljenih vrijednosti, gdje je naravno, glazba na vrhu. Nije problem balansirati pogotovo kada svoja mišljenja i stavove tako jasno možete izraziti kroz glazbu – zaključuje glavni vokal Srđan Obad.