130 „crkvenih razvoda“ u 8 godina

Kriza obitelji i kriza instituta braka, nažalost je postala križ s kojim se nose mnoge naše obitelji. Svjetovno se razvodi svaki četvrti brak, a dio njih odlučuje se i na crkvenu rastavu.

Želeći saznati kakva je situacija sa "crkvenim razvodima", o kojima se baš puno ne govori, a niti se zna kako izgleda postupak pokretanja "crkvenog razvoda", kontaktirali smo don Roberta Ćibarića, koji je od 2003. imenovan sucem istražiteljem i članom Interdijecezanskog suda I. stupnja u Splitu. Taj sud mjerodavan je za "crkvene razvode" na području naše biskupije. Na pitanje koji su najčešći razlozi zbog kojih se pokreću "crkveni razvodi", don Ćibarić odgovara:

RAZVOD OD STOLA I POSTELJE

– U crkveno- pravnoj praksi postoji institut koji se zove "rastava od stola i postelje", a on se odnosi na situaciju u kojoj jedan od supružnika svojevoljno i bez ikakvog razloga napusti obitelj i djecu. Onda je strana koja trpi pozvana od mjerodavne crkvene vlasti zatražiti "rastavu od stola i postelje", ali bračna ženidbena veza između tih dvoje supružnika i dalje ostaje pa se, stoga, nijedna strana ne može ponovno crkveno vjenčati. Isto tako, kada su odnosi u braku takvi da dovode u opasnost duševno ili tjelesno zdravlje jednog supružnika ili djece, strana koja trpi može zatražiti "rastavu od stola i postelje".

Oni i dalje pred Crkvom ostaju muž i žena. Naime, iako jedno prema drugome nemaju bračnih obveza i prava, na njima i dalje ostaje moralna obveza brinuti se za djecu, koja su proizišla iz te ženidbe – pojašnjava don Ćibarić i napominje kako se "rastava od stola i postelje" može zatražiti ukoliko jedan od supružnika napusti zakonitog supružnika i nastavi živjeti u izvanbračnoj zajednici ili u civilnom braku s drugom osobom ili ukoliko pak supružnik i/ili djeca žive pod stresom nasilja ili zlostavljanja ili nekom drugom sličnom odnosu koji prijeti njihovom tjelesnom i duševnom zdravlju.
 
NEVALJANE CRKVENE ŽENIDBE
 
U crkvenoj praksi i pravnoj tradiciji, pitanjima valjanosti odnosno nevaljanosti crkvene ženidbe bave se metropolitanski crkveni sudovi:

– Ukoliko je riječ o nevaljano sklopljenoj ženidbi, to znači da ona ni u jednom trenutku nije ni postojala među supružnicima. Međutim, s obzirom da ženidba uživa pravnu pogodnost, ona se smatra valjanom dok se ne dokaže protivno. Stoga treba govoriti o uzrocima koji ženidbu čine nevaljanom – dodaje i napominje kako nevaljana ženidba ovisi o osobnoj sposobnosti stranaka, ženidbenoj privoli te o samom obliku sklapanja ženidbe.

– Najčešći uzroci nevaljanosti nalaze se u manjkavoj ženidbenoj privoli, koja je čin volje kojim muška i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju jedno drugome kako bi uspostavili ženidbu. Ovdje također možemo govoriti o nesposobnosti osoba da sklope valjanu ženidbu, o čemu govori kan. 1095.

Naime, prema kan. 1095, ženidbene obveze ne mogu preuzeti oni koji su nedovoljno sposobni služiti se razumom, oni koji boluju od teškog manjka sposobnosti rasuđivanja u i o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima, te oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti iste – naglašava don Ćibarić i dodaje kako se najčešći uzroci nevaljanosti ženidbe nalaze upravo u činjenici da supružnik ili supružnici "isključuju pozitivnim činom volje samu ženidbu ili bitno svojstvo ženidbe, kao što su jednost i nerazrješivost, ili bitni sastavni dio ženidbe, kao što je pravo na zajedništvo života i pravo na bračni čin".

– Primjerice, ako netko daje ženidbenu privolu, ali iz ženidbe posve isključuje rađanje djece (bilo da isključuje samo spolno općenje, bilo da pristane na spolno općenje, ali isključi začeće, ili se obveže na pobačaj djeteta ili ubojstvo nakon rođenja), nevaljano sklapa ženidbu – naglašava Ćibarić.
 
POSTUPAK PRED SUDOM
 
Za crkvene razvode na području Splitske metropolije, kojoj pripada i Dubrovačka biskupija, mjerodavan je crkveni Interdijecezanski sud I. stupnja sa sjedištem u Splitu. A postupak pred gore spomenutim prvostupanjskim sudom je sljedeći:

– Na prvostupanjskom sudu postoji sudsko vijeće, koje je sastavljeno od trojice sudaca, a predsjedava mu najčešće predsjednik Suda. Crkvenom sudu se pošalje tužba u kojem se iznose razlozi nevaljanosti ženidbe i, ukoliko je tužba osnovana, sudsko vijeće prihvaća tužbu te se zatim odluka o prihvaćenoj tužbi šalje tužitelju i tuženoj strani, koju se poziva na očitovanje i utvrđivanje spornog predmeta.

I time se započinje istražni postupak tijekom kojeg se prikupljaju dokazi o nevaljanosti ženidbe. Nakon što su prikupljeni svi dokazi, slijedi konačna presuda sudskoga vijeća. Ukoliko je presuda pozitivna, automatizmom se cijeli postupak s konačnom presudom prvostupanjskog suda šalje na drugostupanjski, koji presudu potvrđuje ili ne – pojašnjava.

Ukoliko je i na drugostupanjskom sudu presuda potvrdna, i ukoliko ne postoji nikakva klauzula za tužitelja ili tuženu stranu, stranke mogu pristupiti sklapanju nove ženidbe, ističe don Ćibarić i naglašava kako postoje predmeti koji se rješavaju i administrativnim putem.
 
PAVLOVA POVLASTICA U KORIST VJERE
 
– To su postupci "tvrde, a neizvršene ženidbe" sklopljene između dvoje krštenika koji nisu konzumirali brak nakon sklopljenog vjenčanja, te razrješenje veza "Pavlovom povlasticom u korist vjere", ženidbe sklopljene između krštene i nekrštene osobe. Ovakvi postupci se šalju Svetom Ocu, kojemu Rimska Rota dostavlja predmet "tvrde a neizvršene ženidbe" i Kongregacija za nauk vjere predmet "Pavlove povlastice u korist vjere". U oba slučaja stranka moliteljica ne smije biti uzrokom rastave – zaključuje Ćibarić.

Dodaje i kako je od 2003., otkad je imenovan članom Interdijecezanskog suda I. stupnja u Splitu, s područja Dubrovačke biskupije podneseno i prihvaćeno nešto više od 130 tužbi:

– Trenutno je na čekanju oko 20 tužbi. Tijekom zadnjih osam godina četiri postupka je riješeno administrativnim putem, dakle, poslani su Svetome Ocu: tri postupka "u korist vjere" i jedan "tvrde a neizvršene ženidbe". Što se tiče pak Splitske metropolije, 2011. godine je zaprimljeno 72 tužbe, a tijekom godine je riješen 41 postupak: 31 pozitivno, 3 negativno i 7 tužbi je povučeno od strane tužitelja – zaključio je don Robert Ćibarić.