Dvanaesto izdanje projekta ‘Sjećanje Grada’ dubrovačkog redatelja Hrvoja Juvančića održano je u petak navečer u ljetnom kinu Jadran, uz projekcije četiri kratkometražna filma.
Tako je dubrovačka publika mogla vidjeti Juvančićeve filmove ‘Sve se mijenja da bi ostalo isto’ (2018., 7 minuta) i ‘Sjećanje grada: crno bijelo na Stradunu’ (2007., 20 minuta), ali i filmove Nika Bratoša ‘Sjećanje grada: 8 mm’ (1978., 3,5 minuta) i Luka Piplice ’24 sata: Memento’ (2018., 19, 22 minuta).
Tako je projekt prikupljanja i javnog prikazivanja arhivske građe o Dubrovniku ‘Sjećanje grada’ autora Hrvoja Juvančića, ove godine dobio novu temu i format prikazivanja. Nakon jedanaest projekcija na vratima od Pila, zbog sve veće rasvijetljenosti, ove je godine ‘Sjećanje grad’a prvi put održano u ljetnom Kinu Jadran, u idealnim projekcijskim uvjetima.
Druga novost je što ova već tradicionalna manifestacija, umjetnički projekt, počinje širiti svoj opseg djelovanja: osim prikupljanja arhivske građe o Gradu, Sjećanje grada počinje stvarati i vlastite vizualne dokumente, tj. buduću arhivu života Dubrovnika.
A treća, možda i najvažnija novost je što će od ove godine Juvančić, uz potporu Grada Dubrovnika, Sjećanju grada početi priključivati nove, zanimljive autore iz Dubrovnika, Hrvatske i cijeloga svijeta. Tako će Sjećanje grada prerasti u festival i rezidenciju za umjetnike koji žele ispričati svoju priču o Dubrovniku snimljenu u jednome danu.
Sam format ’24 sata’ nastao je kao derivacija i nadogradnja tri Juvančićeva dosadašnja Sjećanja grada: ‘Jedan dan: 14. 8. 1989.’, ‘Jedan dan 27.7. 1960.’ te prošlogodišnjega rada ‘Pronađi razlike’.
Osnovna je ideja snimiti 20 minutni film ili video rad o životu Dubrovnika unutar 24 sata, koliko mora trajati i samo snimanje. Kada se film montira i završi, prikazuje se u ljetnom kinu Jadran, te se stavlja na Internet kao novostvorena arhiva života Grada. Zamišljeno je da projekt postane umjetnička rezidencija, tj. da se pozivaju na suradnju autori ne samo iz Dubrovnika, nego i iz cijele Hrvatske pa i svijeta koji će dati svoje viđenje života grada koji se prelama u jednome danu.
Uz novostvoreni film ‘Memento’ prof. Luka Piplice, prikazani su i najbolji dijelovi dosadašnjih ‘Sjećanja Grada’, a nakon službenog dijela programa, nastavile su se prikazivati velike arhivske cjeline dok je publika mogla slobodno cirkulirati unutar kina.
Za ovu godinu i ’24 sata’ odabran je dubrovački umjetnik i pedagog srednje generacije Luko Piplica. Vodeći se osnovnim naputkom da film/video mora biti snimljen unutar vremenskog okvira jednoga dana, Piplica je stvorio zanimljivo djelo koje izlazi iz okružja dokumentarističkog i arhivskog i prelazi u sferu snažnog osobnog umjetničkog iskaza o gradu u kojemu živi. Evo što kaže sam Piplica o svome radu:
-Postavljeni uvjet za izvedbu rada je unutar dvadeset i četiri sata snimiti dvadesetminutni film o Dubrovniku. Sa snimanjem započinjem u ponoć i završavam u ponoć. Snimanju ne prethodi odmor, početak nije ostavljen za sutra, za jutro, za novi dan. Vremenski okvir jedan dan određen objektivom. Kako se ničemu i nikomu osim snimanju ne mogu posvetiti iduća 24 sata razvija se jedan poseban osjećaj izdvojenosti, upravo zato što se sve odvija na kućnom pragu. Iako bez prethodnog sinopsisa, snimanje nije prepušteno slučaju, putanju snimanja određujem voljno uz mogućnost da donesem dobre i loše odluke. Tehnika snimanja je gruba,uz ručno traženje fokusa. Objektiv težak pod rukom. Smisao nije napraviti ilustraciju života grada, već naći svoje mjesto u njegovu prostoru i vremenu – istaknuo je Piplica.
Projekt ‘Sjećanje grada’ ostvaren je uz potporu Grada Dubrovnika, Društva prijatelja dubrovačke starine i Kinematografa Dubrovnik.