Lucija. Cura koja je obožavala crtati, svirati klavir, nositi starke, izlaziti sa svojim curkama. Sve što vole mladi kako bi naši rekli. Više od svega obožavala je proučavati šminku, ali nikada nije imala novaca za upisati neki tečaj te joj je sinkronizirano plivanje bilo život. Škola i ne baš – emocionalna je priča Lucije Lugomer na Instagramu, koju je zapisala uz fotografiju sebe od prije deset godina!
A što Lucija dodaje u svom opisu sebe od prije desetljeća? Pročitajte:
Također, voljela je svom tati raditi probleme. Jedan dan se pojavila doma s pola izbrijane glave, tetovaža jedna pa druga, piercing na nosu bez suglasnosti roditelja i sve to poskrivećki… Sve je to ‘bila’ Lucija. Lucija je također bila izrazito nesigurna, tražila je svoj identitet po cijelom tom putu, ali ono što joj nikada ne bih zamjerila jest pogled na život. Ona je bila drama queen svoje vrste, ali i dalje uvijek nasmijana, raspoložena i zainteresirana! Ma nije bilo te žurke za koju nije bila spremna, samo da se ide i samo da se vidi i doživi! Ok, ok, ovo sa žurkama i dan danas je tako – vi koji me znate znam da sada kimate glavom. Uz to dodaj lošeg dečka pored nje, pokojeg spašenog psa s ceste i VOILA! Eto vam Lucije!” započela je.
“Voljela bih od sveg srca kada bi mogla tu istu Luciju zagrliti toliko jako i na toliko dugo dok god sve rane ne bi nestale. I je, u pravu su ljudi kada vele da ‘’bez onoga staroga ti nikada ne bi bio sadašnji ti’’ jer bez obzira na to što više nemam piercing u nosu – rupica je i dalje tu. Bez obzira na to što više ne idem na sinkro-plivanje – najslobodnijom se osjećam u vodi. Bez obzira na to što više ne nosim starke – one su i dalje u mom ormaru. Bez obzira na to što danas imam pune ladice šminke i dalje se nisam zaboravila igrati. Bez obzira na pokoji slom živaca tog istog tate on mi je sada nesumnjivo najbolji prijatelj. Danas je Lucija majka, žena i prijateljica koja i dalje radi najbolje što zna. Vodi firmu, radi, stvara, pomaže, sluša, voli, obavlja, i ono najbitnije UČI!
I nadam se da nikada neće zaboraviti tu najbitniju stavku u životu, a to je da je život sačinjen od cjeloživotnog učenja koje uključuje i pohvalu i praštanje – ponekad čak i to dvoje istovremeno. Jer jedino je to ona prava konstanta! Pohvali kada osjetiš i oprosti kada je to jedini način. Ali ono, bez razmišljanja”, zaključila je.