Puno tog se iz događalo u onom prošlom tjednu! Valja nam se prisjetit. Prvo smo kao slavili Praznik rada, „prvi maj“ rekli bi nekad davno. Očito više nikom nije do slavlja u ovoj zemlji gdje su prava radnika dovedena u gore stanje od onog prije stoljeća i više, kad se prvi put radnici pobuniše.
Uspješno kuhanje - od najjednostavnijeg do najsloženijeg - ovisi o pažljivo odabiru sastojaka i njihovoj ispravnoj pripremi. Danas ćemo pričati o tome kako odabrati najbolju namirnicu.
Nakon oslobađanja privremeno okupiranih dijelova bivše Općine Dubrovnik u svibnju, i novih razaranja tijekom lipnja 1992. godine, iznova se trebalo suočiti s posljedicama bezumne rušilačke i pljačkaške srpsko - crnogorske agresije.
I Široka je bila puna čeljadi. Nekad. Rekli bi - davno! U pomoć zovem svog jokera za prisjećanja, bar u ovom dijelu Grada, Igora Žuvelu. „Aj' probat' ćemo!“ reče i krećemo sjećanjima s vrha, od crkve, na niže prema Stradunu. Desnom stranom. Il' bandom. Po domaći.
Počela su i lijepa vremena, sunce se napokon pojavilo i sad je pravo vrijeme da izvadimo iz magazina roštije i da se malo zaraoštilja. Nema ništa slađe od dobrog komada mesa ili ribe sa gradela, a pogotovo kad nas je već zasitila silna kuhana hrana. Stoga za Vas, evo par savjeta za dobar roštilj.
Prije povratka na borbena djelovanja na dubrovačkom ratištu, te podsjećanje na žestoke neprijateljske napade na šire područje Grada i razaranje civilnih objekata, dužna sam ispraviti još jednu nenamjernu pogrešku iz prošlog nastavka feljtona.
U gradu se tijekom ove sezone digla velika buka među ugostiteljima vezana za proglašenje 24 najbolja restorana u Dubrovniku koja imaju oznaku Dubrovačka kvaliteta (Dubrovnik Quality). Naime, uopće nije bitno proglašenje ovog ili onog restorana, jer svi mi u gradu znamo koji je restoran dobar, a koji ne.
Proteklog tjedna je nakon dvadeset godina, onako kako to dolikuje dubrovačkim braniteljima i Gradu obilježen Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinac. Svih dosadašnjih godina, i pored stalnih nastojanja, u prvom redu branitelja i braniteljskih udruga, svjedočili smo brojnim neriješenim pitanjima vezanim za te dane koja su se negativno odražavala na same proslave.
O joj, joj! Zakuhalo se oko sjećanja na dane nogometa i malih i malo većih barica na placeti Iza Roka. Očito je ova placeta bila godinama središte raznih igara generacija djece Grada. Probudili se stari Rokaši. Mnogi se javljaju, spominje se još puno imena i ekipa kvartova, ali i nekih drugih reprezentacija Grada.
Povodom obilježavanja početka srpsko - crnogorske agresije 1. listopada 1991., po našem dobrom starom običaju, ovom kolumnom iznova se vraćamo događanjima iz vremena Domovinskog rata.
U ovim odmaklim listopadskim danima, pogotovo u vrijeme obilježavanja dvadesete obljetnice značajnih događaja iz Domovinskog rata, naša suradnja i ovaj feljton „preživljavaju“ samo zahvaljujući mom višegodišnjem stručnom radu i teško stečenom iskustvu.
Nakon što se ispripovijed'o s majkom Vinkom, te prije tog novog početka đira Za Rokom, ajmo ipak u pojašnjenje male crno- bijele fotografije sa jedva prepoznatljivim likovima koju nam je Igor donio, a na poleđini koje starim naliv perom piše „Bari Italija 26. VIII - 64 - vaterpolo ekipa „Porporele“! A sliku je snimio Krešo Nikić, stari od Nikolice.
Opći uvjeti korištenja
Impressum
Arhiv anketa
Pratite nas:
.jpg)
.jpg)
