Gradonačelnik je upao u labirint svojih izrečenih riječi, a kako bi se podsjetio što je jučer, ili čak prije par sati rekao, morao je trošiti energiju prelistavajući razne portale. Nije lako u tom kaosu pohvatati svoje misli. I tu je zeznuo stvar!

Kriza potresa Gradsku upravu. I to je činjenica. Nije lako tek u odmakloj prvoj godini mandata podastrijeti papire o svom poslovanju Državnom odvjetništvu i policiji. I bez obzira, bili oni pozvani, ili su se sami pozvali. Taj detalj je potpuno nebitan. No, pod takvim pritiskom nije lako voditi Grad. A kako je došlo do toga...
Sunčano jutro, kavica i naravno razgovor o poslu. Tri čovjeka sjela su za stol i pretumbavali teme. Jedan se iskuk'o kako mu je kriza pokucala na vrata, a nekretnina, fala Bogu, ima. Jedna baš zgodna. Šipan. I tako smo dobilo društvance s tri zainteresirane strane. Jedan prodaje, drugi misli da bi to trebalo kupiti, a treći se dosjetio kako zatvoriti financijsku konstrukciju. I svi sretni i zadovoljni, pruže šaku ruke, dogovore posao i pođu dalje. I to je bilo tamo negdje pred dva mjeseca.
Međutim, događa se povjerenstvo, procjena kako je ponuda visoka, slanje novih procjenitelja na otok, nova ponuda. Zapravo sve to i nije bilo baš planirano. I, u novonastaloj situaciji svatko se pokušao snaći kako zna i umije. Onaj prvi, što prodaje - nema ga za čut ni za vidjet. A ova dvojica ostalih svaki vrti vodu na svoj mlin. Situaciju je produbio rascjep od petnestak dana od kako je pao usmeni dogovor, do trenutka kada je potvrđen potpisom. Mada, taj detaljčić i nije trebao izaći na vidjelo. Ali eto izašao je. I tko je zglajzao???
Kad bi stavili sa strane sve proceduralne greške (tipa zanemarivanje Gradskog vijeća, koje je čak i jednoglasno moglo podržati ideju o kupnji nekretnine na Šipanu), tada nam je očito kako je prvi čovjek Grada zaribao na banalnome. Komuniciranju. Ovaj put je riječ o komuniciranju u kriznim situacijama, što čini se, ni njemu, kao ni njegovim savjetnicima (ako ih ima) nije bliska tema.
Gradonačelnik je upao u labirint svojih izrečenih riječi, a kako bi se podsjetio što je jučer, ili čak prije par sati rekao, morao je trošiti energiju prelistavajući razne portale. Nije lako u tom kaosu pohvatati svoje misli. I tu je zeznuo stvar!
A sve je moglo krenuti drukčijim, jednostavnijim i puno boljim tijekom samo da se sastao sa sobom i priznao - i sebi i narodu:
'Da, Grad želi kupiti nekretninu na Šipanu. Da, ja sam odlučio u ime Grada kupiti nekretninu na Šipanu. Da, ja sam procijenio da od toga imamo koristi, i Grad i Šipan'.
Pokazao bi tako svoj stav, svoje ja, a čak bi i dobio simpatije, ako ništa onda Šipanaca koji bi mu to znali, tamo za otprilike tri godine cijeniti.
A ovako... Ovako je od Šipana napravio slučaj, dobio nepovjerenje svojih koalicijskih partnera, narod mu više (ni)malo ne vjeruje, a navukao je sebi na vrat i institucije koje sada čačkaju i prolistavaju sve moguće papire. Pozabavit će se i potpisom definitivno... A sve se to moglo izbjeći samo da se malo posložio ili bar da ga je netko savjetovao kako komunicirati u kriznim situacijama. Taman to značilo i šutati. Do kraja.
A kad smo se dotakli potpisa, nisam još stavila svoj. Potpis naravno, za Miha dabome, ali hoću čim izađem odavde... jer Linđu ne treba politika. Linđu treba Miho, zato - Grade, vrati nam Linđo!

Adio Vam