Taman kad sam odlučila da ću opet postati 'njegova najdraža urednica' kako se sam voli izraziti, gradonačelnik je opet kiksao... Ovaj put debelo. Uplatio je milijun kuna, umjesto pet, a zapravo se radilo o pet, ali je svejedno uplaćen tek milijun. Malo zamršeno, ali pojasnit ću...

Treba li nam još jedna Mokošica? Dobro, ne baš neboderi s 10-15 katova, ali načičkane kućice, apartmani poredani jedan uz drugog - mini Mokošica na Srđu? Baš to nam se može dogoditi ukoliko se o golfu ne bude promišljalo na pravi način. A koji je pravi način? Jedan je sigurno onaj kojeg će predočiti investitor, a drugi je onaj kojeg zamišljaju ljudi iz grada. Davno je Dubrovčanima obećan nekakav referendum, a obećano u ovom slučaju - neispunjeno. Ma zapravo ne treba nam referendum. Na putovanju u portugalsku pokrajinu Algarve moglo se čuti kako su i Portugalci negodovali zbog izgradnje golfa. Prvi golf teren je na očigled zaprepaštenih mještana izgrađen na rižinom polju. Još davnih 60-tih. Algarve je danas odredište potpuno okrenuto prema golfu kao strateškoj grani cijele pokrajine, koji čini 1/3 cijelog portugalskog turizma. Golf će u Gradu, jednom kad se ostvari sigurno postati atrakcija. O takvom pogledu sa zadnje rupe golferi drugdje mogu samo maštati. Stoga, golf na Srđu nema pravo na griješku. Bolje sto puta prekontrolirati i provjeriti nego jednom pogriješiti. Iz predostrožnosti, o golfu zasad toliko.
Taman kad sam odlučila da ću opet postati 'njegova najdraža urednica' kako se sam voli izraziti, gradonačelnik je opet kiksao... Ovaj put debelo. Uplatio je milijun kuna, umjesto pet, a zapravo se radilo o pet, ali je svejedno uplaćen tek milijun. Malo zamršeno, je li se i Vama to čini? Ajde pojasnit ću... Zapravo je jako jednostavno. Gradonačelnik je prekoračio svoje ovlasti jer je bez odobrenja Gradskog vijeća odlučio kupiti nekretninu koja košta nemalih pet milijuna kuna.
I pogriješio. Ah ta procedura, stvarno stvara probleme. Zamislite gradonačelnika je netko ograničio da raspolaže s iznosom od samo milijun kuna, a ne eura. Ma gdje bi mu bio kraj da nema svih tih zakučica, nekakvih limita, na iznose. Pa nije on obični štediša banke koja ga limitira s iznosom minusa na tekućem računu. On je ipak gradonačelnik. A da još nema tog dosadnog Gradskog vijeća pred kojim se treba stalno opravdavati, gdje mu se postavljaju nekakva, svakakva pitanja, vijećnici koji ga provociraju, iritiraju, i koje on mora tetošit i smješkati se svima. Možete zamisliti kako bi onda tek bilo dobro vladati gradom. E, kako bi sve to izbjegao, gradonačelnik je mislio i mislio. I dosjetio se. Ima on tamo jednu kasicu prasicu, kravu muzaru, zlatnu koku ili što već. Od tamo je lako neprimjetno izvući jedan milijunčić. Milijun kuna je uplaćen Peru V. i Gradom je opet zavladao mir, povjerenje i privrženost. I za ostatak će se već nekako snaći...
Njega ustvari koče sve te kvake, nekakvi propisi, procedure i ovlasti. Zato ih je bez ikakva opterećenja, malo zaobišao, preskočio... Zato i jest kriv. I što sad? Ma gradonačelnik je on. Mislit će, mislit i smislit. Vjerojatno će naći nekakvu rupu, reći kako je to bila tek mala milijunska posudba, nekakav predujam, njegova dobra volja... Da, to, to dobro zvuči. I pri tom nam svima poručiti kako nismo shvatili njegovu dobru i plemenitu namjeru. Tko zna, vjerojatno će se izvući, jer ipak on je gradonačelnik (!?).

Adio Vam